The Economist smatra i da Iran ima razlog da se suzdrži i da bi potpuno uništenje energetskih i transportnih mreža učinilo bi zemlju težom za upravljanje, također traže ukidanje sankcija, a vjeruju i SAD ne može trajno držati trupe spremne za napad.
The Economist je proveo anketu među pretplatnicima svog The Economist Insidera gdje su postavili pitanje koja je država stvarni pobjednik rata protiv Irana. Samo dva posto je odgovorilo da su to SAD.
Prema anketi, dva posto je reklo da su SAD pobjednik rata, 16 posto da je to Izrael, 21 posto smatra da je Iran pobijedio u ratu, a čak 61 posto je odgovorilo da u ratu nije pobijedio niko od navedenih.
Ova anketa pokazuje puno drugačije stavove opće populacije u odnosu na sliku koju od početka rata želi stvoriti američki predsjednik Donald Trump. Naime, Trump je u više navrata tvrdio da su SAD pobjednik rata, a te tvrdnje je iznosio i već nakon prvog dana rata, koji je nakon toga trajao više od mjesec dana.
The Economist je objavio i kolumnu pod naslovom "Donald Trump je najveći ratni gubitnik", s komentarom da je to razlog zašto želi da izađe iz rata.
"Nemaju svi ratovi pobjednika. Ali svaki rat ima barem jednog gubitnika i ako, veliki ako, primirje označi kraj rata u Iranu, najveći gubitnik bit će Donald Trump. Sukob je unazadio njegove glavne ratne ciljeve i razotkrio površnost njegove vizije novog načina korištenja američke moći", navodi se u tekstu.
Mir je i dalje krhak. Amerika i Iran ne mogu se dogovoriti obuhvata li on Liban, koji Izrael napada toliko snažno da prijetnja širem primirju djeluje namjerno. Spore se i oko toga kako bi Iran trebao otvoriti Hormuški moreuz, što je američki preduvjet za pregovore. Njihove pregovaračke pozicije su toliko udaljene da se ne mogu složiti čak ni oko toga o kojem planu bi trebali razgovarati u Islamabadu tokom vikenda.
Dalje navode da je najbolji razlog da se Trump neće vratiti ratu jeste to što sada shvata da ga nikada nije trebao ni započeti. Njegove odbojne, razmetljive objave u kojima prijeti uništenjem Irana izgledaju kao pokušaji da svoje povlačenje prikaže kao čvrsto i neprobojno. Zna da bi novi rat uznemirio tržišta i da bi, nakon što je govorio o "zlatnom dobu" na Bliskom istoku, rizikovao da ispadne smiješan.
The Economist smatra i da Iran ima razlog da se suzdrži i da bi potpuno uništenje energetskih i transportnih mreža učinilo bi zemlju težom za upravljanje, također traže ukidanje sankcija, a vjeruju i SAD ne može trajno držati trupe spremne za napad.
"Najizgledniji ishod je stoga ranjeni iranski režim koji se grčevito drži vlasti i insistira na maksimalnim ciljevima u pregovorima. Iran nema mornaricu ni zračne snage; izgubio je i potrošio mnoge rakete i dronove. Da bi ih obnovio, morat će se nositi s činjenicom da je njegova ekonomija unazađena godinama nakon više od 21.000 američkih i izraelskih udara", navodi The Economist.
Podsjećaju da to Trump naziva velikom pobjedom, ali da to tako ne izgleda kada se uporedi s njegovim slabim napretkom u ostvarivanju tri najvažnija cilja rata: učiniti Bliski istok sigurnijim i prosperitetnijim obuzdavanjem Irana; srušiti vlast; i jednom zauvijek spriječiti Iran da postane nuklearna sila.
"Rat je narušio regionalnu sigurnost. Prije njegovog početka Izrael je djelimično razorio iransku mrežu posredničkih milicija. Ipak, Iran je sada uspostavio novi izvor pritiska napadima na zaljevske zemlje i blokiranjem plovidbe kroz Hormuški moreuz. Iran nastoji naplaćivati prolaz kroz moreuz. Trump je čak razmišljao o podjeli tih prihoda. Zaljevske države i njihovi partneri vjerovatno će se moći oduprijeti takvom udaru na slobodu plovidbe. Ali sukob tek slijedi", piše The Economist.
Zaključuju da Iran ima "opasan režim", ali pravedan rat zahtijeva trezvenu procjenu da je nasilje nužno posljednje sredstvo.
"Umjesto toga, Trump je Iran tretirao kao lični projekat, u kojem je američka snaga trebala opravdati izostanak promišljanja o posljedicama napada. Sama sila nije dovoljna. Ponekad ne donosi ni pobjedu", zaključak je teksta.
