Rutte između Trumpa i Evrope: NATO pod sve većim pritiskom

Novi generalni sekretar Saveza brani američku dominaciju kako bi zadržao SAD u NATO-u, ali time ulazi u otvoreni sukob s ključnim evropskim prijestolnicama.

Jedna misija dominira mandatom Marka Ruttea kao generalnog sekretara NATO-a: spriječiti Donalda Trumpa da razori savez. Taj fokus bivšeg nizozemskog premijera sada ga dovodi u direktan sukob s evropskim prijestolnicama s kojima je godinama sarađivao, a posljedice se osjećaju i nakon što je uspio ublažiti Trumpove prijetnje aneksijom Grenlanda.

Napetosti su u punom obimu izbile u ponedjeljak u Evropskom parlamentu, gdje je Rutte otvoreno branio primat Sjedinjenih Američkih Država u savezu. „Ako neko ovdje misli da Evropska unija ili Evropa u cjelini mogu same sebe braniti bez SAD-a, neka nastavi sanjati. Ne mogu“, poručio je zastupnicima.

Reakcije su bile brze i oštre. Francuski ministar vanjskih poslova Jean-Noël Barrot odgovorio je na platformi X da Evropljani mogu i moraju preuzeti odgovornost za vlastitu sigurnost, naglašavajući da je to „evropski stub NATO-a“. Francuska europarlamentarka Nathalie Loiseau taj istup je nazvala sramotnim, ocjenjujući da NATO-u ne treba „Trumpov fanatik“, već ravnoteža između američkih i evropskih napora.

Španski zastupnik Nacho Sánchez Amor otišao je i korak dalje, pitajući Ruttea da li je ambasador SAD-a pri NATO-u ili generalni sekretar koji predstavlja savez i njegove članice. Razmjena je dodatno ogolila rastući rasjed unutar NATO-a: s jedne strane Rutteovo uvjerenje da je udovoljavanje Trumpu jedini način da se savez očuva, a s druge sve izraženiju zabrinutost u Evropi da takav pristup isprazni NATO iznutra.

Dok generalni sekretar nastoji zadržati Amerikance što bliže, time se produbljuje jaz s partnerima u Evropskoj uniji, gdje se sve češće govori o jačanju evropskih sigurnosnih struktura i čak o kontinentalnoj vojsci izvan NATO okvira. Sagovornici iz diplomatskih i vojnih krugova, s kojima je razgovarao POLITICO, opisuju Ruttea kao vještog kriznog menadžera koji je nedavno ostvario taktičku pobjedu u vezi s Grenlandom, ali uz cijenu pojačane evropske nelagode oko dugoročne budućnosti saveza.

I dok njegovi branioci ističu da je uspio održati jedinstvo saveza od 32 članice i da u privatnim razgovorima s Trumpom zna biti direktniji, kritike ne jenjavaju. Jedan NATO diplomata ocjenjuje da je kriza oko Grenlanda nanijela veliku štetu i da se savez ne smije svesti na „SAD plus 31 članicu“.

Dodatni problem predstavlja Trumpovo ranije dovođenje u pitanje obaveza iz člana 5, kao i njegove prijetnje carinama i teritorijalnim zahtjevima, koje pojedini diplomati vide kao kršenje temeljnih principa NATO-a. Uprkos tome, Rutte javno nastavlja strategiju otvorenog hvaljenja Trumpa, tvrdeći da bez američkog pritiska ne bi bilo dogovora o povećanju vojne potrošnje na pet posto BDP-a do 2035. godine.

Bijela kuća tu procjenu dijeli. Zamjenica glasnogovornice Bijele kuće Anna Kelly poručila je da je Trump učinio više za NATO od bilo koga drugog i da su američki doprinosi daleko veći od evropskih. Dodala je i da samo SAD mogu zaštititi Grenland, te da predsjednik u tome „unapređuje interese NATO-a“.

Rutteov stil oblikovan je dugogodišnjim vođenjem složenih koalicija u Nizozemskoj. Bivši saradnici ga opisuju kao izrazito pragmatičnog političara, spremnog na javno dodvoravanje kako bi postigao cilj. U privatnim razgovorima, tvrde upućeni, odnos s Trumpom temelji se na povjerenju, uz svijest da je gotovo nemoguće uskladiti interese svih 32 članice u svakom trenutku.

U evropskim krugovima, međutim, ostaje zabrinutost da ovakav pristup može ohrabriti Trumpa na još agresivnije poteze u budućnosti i dodatno opteretiti savez koji već djeluje pod snažnim političkim pritiscima.