Zaključak koji se nameće jeste da se ne vodi borba oko pojedinačnih objekata, već oko samog koncepta pravne države. Hoće li Mostar nastaviti putem improvizacije ili konačno uspostaviti jasna pravila – pitanje je koje više nije moguće ignorisati.
U gradu u kojem se godinama više gradi po “osjećaju” nego po zakonu, svaki pokušaj uvođenja reda djeluje kao radikalna promjena. Upravo takav utisak ostavio je javni poziv mostarskog muftije Salem-ef. Dedovića, koji je otvorio pitanje zakonitosti gradnje i jednakog tretmana svih pred propisima.
Ovaj poziv, kako ističu pojedini akteri javnog života, nije tek inicijativa pojedinca, već svojevrsno ogledalo stanja u Mostaru. A slika koju to ogledalo vraća nije nimalo ohrabrujuća.
Grad u kojem se dozvole često traže nakon izgradnje, gdje institucije reaguju selektivno, a inspekcije nerijetko ostaju nijemi posmatrači, suočava se s duboko ukorijenjenim problemom pravne nesigurnosti. Zakon, iako jasno definisan, često ostaje mrtvo slovo na papiru, dok se praksa razvija po vlastitim pravilima.
Problem, upozoravaju, nije nov niti je rezultat djelovanja jedne institucije ili pojedinca. Riječ je o dugogodišnjem modelu u kojem su se zakon i stvarnost razišli, stvarajući prostor u kojem legalnost postaje pitanje interpretacije, a ne jasnih normi.
Suština poruke muftije Dedovića svodi se na jednostavan princip – ako zakon postoji, mora važiti jednako za sve. U suprotnom, postavlja se pitanje ima li uopće smisla govoriti o pravnoj državi.
Trenutna situacija u Mostaru mnogima djeluje paradoksalno: objekti niču bez potrebnih dozvola, institucije šute dok ne nastupi politički pogodan trenutak za reakciju, a odgovornost se često razvodnjava. U teoriji, takvo stanje naziva se pravna nesigurnost. U praksi Mostara, tvrde kritičari, to je postalo gotovo pravilo.
Poziv na sveobuhvatnu provjeru zakonitosti projekata dodatno je uzburkao javnost jer, kako se ističe, ne pravi razliku među projektima i akterima. Upravo zbog toga izaziva nelagodu – jer podrazumijeva jedinstven kriterij za sve.
U tom kontekstu, otvoreno je i pitanje velikih projekata koji godinama nisu bili predmet ozbiljne institucionalne kontrole, uključujući i Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru. Ne s ciljem političkog obračuna, već utvrđivanja postoji li ista pravna linija za sve.
Dodatnu zabrinutost izazivaju pokušaji diskreditacije inicijative kroz medijske spinove i fokusiranje na izvor, umjesto na suštinu problema. Takav pristup, smatraju analitičari, ne rješava problem, već potvrđuje njegovo postojanje.
Uključivanje viših nivoa vlasti, pa i međunarodnih institucija poput OHR-a, ukazuje na ozbiljan deficit povjerenja u domaće pravne mehanizme. Upravo zato, ova inicijativa dobija na težini kao potencijalni korak ka uspostavljanju reda u oblasti koja je godinama bila prepuštena improvizaciji.
Podršku pozivu dao je i predsjednik mostarske organizacije stranke Naprijed! Pobrić Adnan, naglašavajući da se ne radi o političkom pitanju, već o osnovama funkcionisanja države.
“Mostar ne može naprijed ako mu je zakon opcija. Ne može biti stabilan ako mu je pravda selektivna i ne može biti normalan ako su institucije nijemi svjedoci očiglednog”, poručio je.
Zaključak koji se nameće jeste da se ne vodi borba oko pojedinačnih objekata, već oko samog koncepta pravne države. Hoće li Mostar nastaviti putem improvizacije ili konačno uspostaviti jasna pravila – pitanje je koje više nije moguće ignorisati.
