Bijela kuća je ujedno i mjesto početka sistemskog masovnog ubijanja padom Srebrenice.
Danas, u sklopu obilježavanja 29. godišnjice genocida u Srebrenici, posjetit ćemo stratišta na kojima su masovno ubijani nevini Bošnjaci, saopćeno je iz Memorijalnog centra Srebrenica.
Bivša policijska stanica u Srebrenici, nakon ulaska Novosadskog korpusa JNA i srpskih vojnih i paravojnih formacija, postala je mjesto zatočenja za mnoge Bošnjake koji su ostali u gradu, gdje su bili zlostavljani i ubijani. Srebrenica je bila pod okupacijom od 18. aprila narednih dvadeset dana.
Nakon što je Teritorijalna odbrana Srebrenice pružila otpor, okupatori su napustili grad, ali su prije odlaska pljačkali, opustošili i ubili desetine civila, uključujući i brutalna ubistva porodice Suljić. Jedina preživjela članica porodice je kćerka Sanela, dok su njeni roditelji i dva maloljetna sina ubijeni.
Bijela kuća je mjesto zatočenja stotine Bošnjaka koji su 11. jula nakon pada Srebrenice otišli u Potočare. Oni su u tom periodu između 11. i 13. jula pojedinačno odvajani prema Bijeloj kući gdje su zlostavljani fizički i psihički te u konačnici ubijani.
Prema izvještajima UN-a, ubijeno je negdje između 100 i 400 Bošnjaka u Bijeloj kući, dok je u i oko iste kuće zatočeno negdje oko 2000 Bošnjaka koji su kasnije odvedeni na mjesta masovnih egzekucija i ubijeni.
Bijela kuća je ujedno i mjesto početka sistemskog masovnog ubijanja padom Srebrenice.
Sekundarna masovna grobnica Budak 2 nalazi se nedaleko od Memorijalnog centra Srebrenica. U grobnici je pronađeno 137 posmrtnih ostataka ubijenih Bošnjaka tokom genocida u Srebrenici.
Također, povezuje sa primarnom masovnom grobnicom u Glogovoj i mjestom masovne egzekucije u Zemljoradničkoj zadruzi Kravica.
Zemljoradnička zadruga u Kravici je mjesto egzekucije više od 1300 zarobljenih Bošnjaka koji su put spasa pokušali pronaći preko šume ka Tuzli. Nakon niza zasjeda i pretresa terena, zarobljeni su i odvedeni na livadu u Sandićima, nakon čega su u popodnevnim satima 13. jula 1995. godine u manjim grupama dovođeni u Kravicu i gdje su ubijani, o čemu svjedoče nekoliko preživjelih svjedoka.
Masovne grobnice koje se povezuju sa masovnom egzekucijom u Kravici su primarne masovne grobnice u Glogovoj i u Zelenom Jadru, Jasenovi, Budaku, Blječevoj i Zalazju.
U Novoj Kasabi je zatočeno između 1500 i 2000 zarobljenih Bošnjaka u šumama Pobuđa nakon više zasjeda. Muškarci i dječaci su držani nekoliko sati na fudbalskom igralištu u Novoj Kasabi nakon čega su prebačeni u logor Osnovne škole “Vuk Karadžić” u Bratuncu, a nakon boravka u školi su odvedeni na mjesto masovnih egzekucija na teritoriju Zvornika.
Tom operacijom je rukovodio Milomir Savčić, komandant Vojne policije 65. zaštitnog puka vojske bosanskih Srba, dok je na istom mjestu u poslijepodnevnim satima 13. jula boravio i ratni zločinac Ratko Mladić.
Prema naredbama vojske bosanskih Srba, oni su željeli da taj prostor niko ne vidi, te je reporterima i novinarima bio zabranjen prolazak ovim putem. Također su i holandski vojnici koji su bili pratnja autobusima deportovanih žena i djece iz Potočara zaustavljeni kako ne bi vidjeli zarobljene muškarce i dječake na igralištu.
Ovo mjesto je otkriveno na osnovu satelitskih snimaka SAD-a.
U osnovnoj školi u Grbavcima kod Zvornika oko 1000 muškaraca i dječaka je zatočeno, gdje su, u nehumanim uslovima, držani nekoliko sati 14. jula 1995. u sali škole, nakon čega su odvedeni na dvije obližnje livade u Orahovcu gdje su pogubljeni.
Preživjela su 4 svjedoka, među njima i najmlađi dječak koji je imao 7 godina, Fahrudin Muminović te Hurem Suljić, Kemal Mehmedović i Mevludin Orić.
Masovne grobnice koje se povezuju za ovu egzekuciju u Orahovcu su primarne masovne grobnice Lažete 1 i Lažete 2 te sekundarne masovne grobnice Hodžića put.
Škola u Petkovcima je mjesto gdje je zatočeno oko 1000 muškaraca koji su bili smješteni u logoru Osnovne škole “Vuk Karadžić” u Bratuncu.
14. jula u poslijepodnevnim satima su prebačeni u školu u Petkovcima gdje su odmah prilikom dolaska bili izloženi strašnim fizičkim torturama gdje su ih vojnici prilikom iskakanja iz kamiona i ulaska u školu udarali te su bili primorani da pjevaju razne nacionalističke pjesme. Svjedoci koji su preživjeli kažu kako su u tim prostorijama bili jako nehumani uslovi.
U večernjim satima 14. jula, vojnici su počeli da izvode grupe, između 20 i 30 osoba, sa kamionima su ih prevozili na branu crvenog mulja u Petkovcima. Prilikom dolaska, muškarci su iskakali iz kamiona te su ih rafalnom paljbom vojnici bosanskih Srba ubijali.
Dva su preživjela svjedoka; jedan je zaštićen, a drugi je Nedžad Avdić koji je tada imao 17 godina.
U periodu između 14. i 15. jula 1995. zarobljeni muškarci u logoru Osnovne škole “Vuk Karadžić” u Bratuncu su prebačeni u mjesto zatočenja Osnovnu školu “Roćević” u Zvorniku. Prebačeno je između 800 i 1000 osoba.
15. jula 1995. godine kamionima su, sa povezima na očima i zavezanim rukama, prebačeni iz sale škole na obalu rijeke Drine u Kozluku gdje su pogubljeni.
Preživjelih svjedoka nema.
Dom kulture u Pilici je mjesto gdje je 16. jula 1995. godine pogubljeno oko 500 zarobljenih Bošnjaka.
Nema preživjelih svjedoka.
Poljoprivredno dobro Branjevo je mjesto gdje je ubijeno više od 1200 zarobljenih Bošnjaka.
Zatočeni Bošnjaci su bili smješteni u Osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu nakon čega su u periodu između 15. i 16. jula 1995. prebačeni u Osnovnu školu “Majevičke brigade” u Kuli pored Pilice gdje su brutalno zlostavljani te nakon određenog vremena u manjim grupama do 50 osoba sa kamionom prevezeni u Branjevo gdje su na livadi pobijeni.
Masovnu egzekuciju na ovom mjestu izvršio je 10. diverzantski odred vojske bosanskih Srba. O tome je svjedočio Dražen Erdemović, pripadnik koji se vršio masovnu egzekuciju i koji je priznao krivicu.
Nekoliko je preživjelih svjedoka, među kojima je Ahmo Hasić koji je svjedočio o ovome.
