Optuženi za ubistvo Bošnjaka sela Jusići konačno pred licem pravde

„Moje selo ostalo je bez cijele jedne generacije mladića rođenih 1965., 1966., 1967. godine. Kad su se tog 27. maja pripadnici srpskih jedinica pojavili u selu otimali su djecu iz roditeljskih ruku. Ima kuća gdje je ubijeno po tri sina i otac.

Almasa Hadžić

U srijedu 3. marta u Sudu BiH, saslušanjem prvog svjedoka, trebalo je početi suđenje sedmorici optuženih za zločine u selu Jusići kod Zvornika, počinjene u maju 1992.godine.

Obzirom da je najavljeni prvi svjedok, nalazio na operaciji u Turskoj, suđenje je odloženo za 17. mart.

U samo dva dana maja 1992. godine Jusićima je zarobljeno i ubijeno 50 Bošnjaka.

Njih 35 zarobljeno je 27. maja i prevezeno u susjedno selo Malešić gdje su strijeljani, dok je narednog dana, u takozvanom „čišćenju“ sela, zarobljeno i ubijeno još petnaestak osoba, među kojima jedan broj žena i veći broj maloljetnika.

„Na lokaciji Ždrijelo u Malešiću strijeljano je svih 35 zarobljenika. Kada su se sutradan vratili da „čiste“ Jusiće ubili su sve što su našli u selu, među kojima i dvije žene“, priča nam Husein Muratović, mještanin Jusića koji se još 1996. godine među prvima vratio u svoje selo.

U danima povratka u septembru 1996. godine, u ruševinama kuće u kojoj je živjela starica Hata Muratović, nađeni su tragovi njenog spaljenog tijela.

Ima kuća gdje je ubijeno po tri sina i otac.

Uglavnom cilj im je bio da poubijaju muške članove porodica.

O tome koliko je žena odvedeno i silovano ne mogu ni da govorim. Ono što je sve nas posebno pogodilo je da su u svemu učestvovale naše komšije, dojučerašnji poznanici i prijatelji iz susjednog srpskog sela Malešić“, navodi Muratović.

Među 78 svjedoka zločina koji će svjedočiti na suđenju sedmorici optuženih za zločine u Jusićima je i naš sagovornik Husein Muratović.

Kaže da ne bi sebi mogao oprostiti kada ne bi svjedočio, premda je godinama, koliko je trajala istraga bio izložen raznim pritiscima da „ne priča mnogo“ .

„Nisam izgubio ni oca ni brata. Ali su ubijene moje komšije, moji bliski rođaci.

Postoji svjedok koji zna da je mom amidžiću, Dušan Spasojević, koji je pobjegao u Srbiju, odsjekao obje ruke. Svih ovih godina od našeg povratka u selo niko od nas nije ni pokušao da nekoga, za koga zna da mu je odveo oca ili brata koji su potom ubijeni, napadne, ili na neki način da se osveti. Ali od sudskog progona onih za koje tačno znamo šta su radili nećemo odustati.

Ima sud pa neka sudijama objasne ko je i zašto ubijao, ko im je naredio, ko je još bio s njima“, navodi Muratović.

Kada su se u septembru 1996. godine prvi Bošnjaci vratili u selo Jusiće tragovi zločina počinjenih četiri i po godine ranije još su bili vidljivi.

Autor ovih redova, skupa sa još jednim kolegom, u ruševinama kuće u kojoj je živjela ubijena Hata Muratović, pronašli su pramenove njene kose.

Inače za zločine u selu Jusići optuženi su Pero Radić zvani Jarac, Božo Vidović, Petko Tomić zvani Gavran, Branko Studen, Dušan Spasojević zvani Šifra, Vlado Ristanović zvani Tošanov i Milan Mijić zvani Mišo.

Tereti ih se da su „u okviru širokog i sistematičnog napada VRS-a, policije i paravojnih formacija na civilno stanovništvo bošnjačke nacionalnosti, kao pripadnici TO-a Malešić, a kasnije Zvorničke brigade VRS-a, sudjelovali u organiziranim napadima na civilno stanovništvo bošnjačke nacionalnosti u mjestu Jusići (općina Zvornik), što je rezultiralo ubojstvima i prisilnim nestankom više desetina osoba, nezakonitim zatočenjima, nasilnim progonom žena i djece, kao i paljenjem i uništavanjem kuća i imovine”.