Tokovi migranata iz Libije ponovo naglo rastu u trenutku kada je Rim sve zabrinutiji zbog rastućeg ruskog utjecaja u nestabilnoj sjevernoafričkoj zemlji, koji se ogleda kroz isporuke oružja i potencijalnu novu pomorsku bazu u sjeveroistočnoj luci Tobruk.
Lideri Grčke i Italije pokušavaju da ukažu drugim članicama Evropske unije na stanje u Libiji, ali njihova upozorenja, barem za sada, i dalje ne privlače pažnju Brisela, piše Politico.
Tokovi migranata iz Libije ponovo naglo rastu u trenutku kada je Rim sve zabrinutiji zbog rastućeg ruskog utjecaja u nestabilnoj sjevernoafričkoj zemlji, koji se ogleda kroz isporuke oružja i potencijalnu novu pomorsku bazu u sjeveroistočnoj luci Tobruk.
Atena je također poslala dva ratna broda na patroliranje u blizini Libije kao odgovor na porast migracija i zbog strateških zabrinutosti da njen glavni suparnik, Turska, sarađuje s Libijcima na podjeli Mediterana u pomorske zone za istraživanje energije.
Te zone zahvataju vode južno od grčkog ostrva Krita, dok ih Atena smatra nelegalnim prema međunarodnom pomorskom pravu.
Italijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani opisao je Libiju kao "hitno pitanje kojim se Evropa mora zajednički pozabaviti", ali je prošlosedmični pokušaj EU da ostvari diplomatski napredak završio kao farsa.
Komesar EU za migracije Magnus Brunner, u pratnji ministara iz Italije, Grčke i Malte, proglašen je "personom non grata" u Bengaziju, teritoriji istočnog libijskog moćnika Halife Haftara. Delegacija je optužena za neodređene "prekršaje" i naređeno im je da napuste zemlju.
"Uloga Rusije u Libiji se širi, koristeći je kao centralni čvor u svojoj afričkoj strategiji", upozorio je jedan diplomata EU koji pomno prati to pitanje. Dodao je da politički povezane mreže krijumčara u Libiji podržavaju ruske strateške napore, pomažući Moskvi da zaobiđe sankcije i da iskoristi migracije kao oružje.
Italija i Grčka, međutim, znaju da će za rješavanje problema kompleksnog kao što je Libija, zemlje tri puta veće od Španije, biti potrebna podrška velikih saveznika poput SAD-a i Francuske.
Grčka vlada je u srijedu objavila nova stroga pravila o migracijama, jer se teško nosi s porastom dolazaka iz Libije na Kritu, usred turističke sezone.
"Vanredna situacija zahtijeva vanredne mjere, te je grčka vlada odlučila obavijestiti Evropsku komisiju da privremeno obustavlja obradu zahtjeva za azil, početno na tri mjeseca, za one koji morskim putem dolaze iz Sjeverne Afrike", rekao je premijer Kiriakos Micotakis poslanicima.
Oko 9.000 ljudi je stiglo na Krit iz Libije od početka godine, većinom u proteklih nekoliko sedmica, gotovo dvostruko više nego tokom cijele 2024. godine.
Krajem juna, Grčka je rasporedila dva ratna broda kako bi zaustavila nedavni porast dolazaka migranata.
Međutim, visoki zvaničnici vlade izrazili su sumnju u efikasnost te mjere, upozoravajući da bi mornaričke patrole mogle potaknuti migrante da se bace u more tražeći spas. Upravo to se i dogodilo, samo u protekloj sedmici više od 2.000 migranata iskrcalo se na Kritu.
Grčka vlada također trpi kritike i opozicije i vlastitih zvaničnika jer je godinama zapostavljala pitanje Libije.
Sveukupno, zabilježen je porast od 7% u broju neregularnih prelazaka u centralnom Mediteranu u prvoj polovini godine, gotovo isključivo iz Libije, u poređenju s padom od 20% na svim drugim glavnim rutama.
Grčko pooštravanje mjera također je izazvalo strah u Italiji da bi veći broj migranata mogao krenuti prema njenim vodama.
"Zabrinuti smo zbog situacije u Libiji i nedavnog porasta neregularnih polazaka", rekao je portparol Evropske komisije prije prošlosedmične posjete EU toj zemlji.
Diplomate su opisale prošlosedmičnu diplomatsku misiju kao pokušaj da se utvrdi koje bi mjere mogle biti izvedive. EU novac bi, u svakom slučaju, vjerovatno igrao neku ulogu.
EU je 2023. postigla veoma kontroverzan sporazum s Tunisom kojim je vlastima isplaćena naknada za zaustavljanje migracija, ali diplomate sumnjaju da bi se takav model mogao ponoviti u zemlji destabiliziranoj suparničkim milicijama kao što je Libija.
Nedavna izložba ruskog oružja u Bengaziju tokom vojne parade pokazala je sve bližu povezanost Kremlja s Haftarom.
Rusija želi uporište na Mediteranu, posebno nakon što su nove vlasti u Siriji raskinule ugovor kojim je Moskva koristila luku Tartus, nakon pada Bašara al-Asada. Italijanski ministar Tajani redovno upozorava da je Libija najvjerovatnija lokacija za novu rusku pomorsku bazu.
Prema izvještaju agencije Agenzia Nova, Moskva također želi instalirati raketne sisteme u vojnoj bazi u Sebhi, na jugu Libije, koju kontroliše Haftar, i usmjeriti rakete prema Evropi.
Mnogi analitičari i diplomati su skeptični da je Moskva već u fazi usmjeravanja raketa na Evropu iz Libije. Ali čak i bez raketa, Rusija već koristi nekoliko vojnih baza u Libiji za logistiku, "koje teoretski mogu pogoditi Evropu", rekao je Arturo Varvelli, viši saradnik Evropskog savjeta za međunarodne odnose.
Do sada je Rusija uglavnom koristila baze u Libiji za izvođenje operacija u ostatku Afrike, djelujući prvenstveno putem Afričkog korpusa koji podržava rusko ministarstvo odbrane.
Rastu i strahovi među južnoevropskim zvaničnicima da bi Rusija uskoro mogla iskoristiti migracije iz Libije kao reprizu hibridnog rata koji je vodila na istočnom frontu EU, kada je forsirala izbjeglice s Bliskog istoka preko bjeloruske granice u Poljsku.
Ipak, nisu sve karte u ruskim rukama. Jedan od diplomata rekao je da troškovi rata u Ukrajini oduzimaju ruskim trupama u Africi sredstva potrebna za isplate libijskim milicijama, stvarajući napetosti s njihovim saveznicima i Haftarom.
"Ne vidim da Rusi preuzimaju posao krijumčarenja migranata", rekao je Karim Mezran, viši saradnik Atlantskog vijeća, koji je dodao da "vidi da Rusi poručuju da su oni novi vladari čija naređenja se trebaju slijediti."
Uprkos ozbiljnosti ovih prijetnji iz Libije, Italija i Grčka se muče da ubijede svoje saveznike da se više angažuju.
Italijanska premijerka Giorgia Meloni razgovarala je o Libiji s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom tokom trosatnog sastanka u Rimu 4. juna.
Libija je "naravno tema od ključnog značaja i za Italiju i za Francusku", rekao je italijanski zvaničnik upoznat s razgovorima između Pariza i Rima, ističući "zajedničke brige, posebno po pitanju sigurnosti, uključujući i sve veće prisustvo Rusije, i migracija."
Italijanski zvaničnik je, međutim, priznao da postoje "nijanse" između stavova dvije zemlje "o mogućim političkim rješenjima."
Libija sve češće ulazi u dnevni red raznih diplomatskih foruma, ali se u praktičnom smislu malo toga dešava. I dok Italija očajnički želi da Francuska, kao vojna sila, bude uključena, ta tema jednostavno nije toliko bitna za Pariz kao za Rim, a čak podsjeća i na francuske neuspjehe u Maliju i Nigeru.
"Politički, francuska vlada nema interesa da diže paniku zbog Rusije jer bi to samo istaklo njihove vlastite propuste", rekla je jedna analitičarka, napominjući da se Francuska postepeno povukla iz afričkih zemalja u Sahelu dok je Rusija tamo pojačala prisustvo.
A s obzirom na to da se SAD sve više okreće Pacifiku, malo je nade da će Washington uložiti politički kapital u stabilizaciju Libije.
Najindikativnije je to što najnovija NATO deklaracija, potpisana 25. juna u Hagu, ne spominje Afriku.
"Niko nije htio uključivati sporna pitanja jer NATO sada ima vrlo minimalističku agendu", rekao je Alessandro Marrone, šef programa za odbranu, sigurnost i svemir u rimskoj organizaciji Istituto Affari Internazionali.
