Kompanija kaže ovo: ako ste kremirani, nemate šanse za oživljavanje, ali ako ste kriokonzervirani, šansa je više od nule.
Startup sa sjedištem u Berlinu Tomorrow Biostasis fokusira se na krioprezervaciju ljudi u nadi da bi oni na kraju mogli biti vraćeni u život nakon smrti.
Navodi se da su tijela 10-ak preminulih pohranjena, a na listi čekanja je još stotine. Ali iako su ljudi oduvijek željeli pobijediti smrt, etičkih pitanja ne nedostaje. Čak je i nauka koja bi za to bila potrebna danas više naučna fantastika nego stvarnost, piše 24ur.com.
Iz kompanije uvjeravaju da za svoje klijente imaju "hitna pomoć u stalnoj pripravnosti". Čim osoba umre, firma se počne baviti očuvanjem tijela i/ili mozga. Međutim, kada se postignu neophodni naučni pomaci, prvobitni uzrok smrti treba eliminirati i osobu uskrsnuti u nadi da će uživati u novoj prilici.
Tijela se čuvaju u Švicarskoj, proces se tehnički smatra naučnom donacijom tijela, pa je i legalan. Tamo se hlade na minus 196 stepeni Celzijusa u komori sa tečnim azotom.
Prema Yahoou, tipični kupci kompanije su, u prosjeku, 36 godina i rade u tehnologiji. Ovo ne iznenađuje osnivače. Mladi su otvoreniji za tehnologiju i općenito manje religiozni, kažu.
Mnogi od ovih ljudi samo žele da zadrže svoj mozak, jer misle da bi u budućnosti više voljeli novo 3D štampano telo, ili računaju na budućnost u kojoj će biti moguće da svijest postoji bez fizičkog tijela.
Naravno, i kompanija i kupci upuštaju se u potpuno nepoznat svijet. Činjenica je da trenutno niko ne zna kako da oživi mrtvog kriokonzerviranog čovjeka. Oni koriste proceduru za očuvanje ćelija i tkiva, ali oživljavanje prethodno mrtvog mozga koji bi tada stvarno funkcionirao, sa starim uspomenama, nikako nije realnost.
Naučnici su 2016. godine oživjeli zečji mozak iz krioprezervacije u prilično dobro stanje, navodi Yahoo. Neki modelni organizmi se vraćaju sa kriogenih temperatura sa netaknutim pamćenjem. Ništa od ovoga, međutim, nije garancija da će to ikada biti moguće s ljudskim mozgom.
Ali kompanija kaže ovo: ako ste kremirani, nemate šanse za oživljavanje, ali ako ste kriokonzervirani, šansa je više od nule.
Zatim, tu su i druga etička pitanja, kao što je ko donosi odluku o reanimaciji? Kupci mogu kreirati listu želja sa preferencijama na tu temu, ali što prije dođe do potencijalnog oživljavanja, to će tehnologija biti manje napredna, koja, čak i ako je uspješna, može uzrokovati degradaciju memorije. Ali tada se javlja nova dilema. Šta ako se vratite za 100 godina i suočite se sa svijetom u kojem ne želite živjeti?
Međutim, ne treba zanemariti ni složenija etička pitanja. Treba li i ovdje ljude tretirati jednako? Koga treba sačuvati i oživjeti? Možda Elon Musk ili čak neki masovni ubica?
Kompanija priznaje da nije lako prikupiti sredstva za rast i poslovanje, jer se klade na nešto što se sigurno neće dogoditi u narednim decenijama – ako ikada.
Ali pridobili su neke investitore, neki od njih sami žele krioprezervaciju.
Očuvanje tijela u prosjeku košta 200.000 eura. Korisnici plaćaju članarinu od 25 eura mjesečno od upisa do krioprezervacije. Sredstva za pripravnost i skladištenje plaćaju se samo kada je potrebna krioprezervacija. Većina ljudi odlučuje da pokrije troškove životnim osiguranjem, prenosi tech.eu.
Druga opcija je da sačuvate samo svoj mozak za 60.000 eura. Zbog nižih troškova takva krioprezervacija je pristupačnija. Takođe štedi prostor u frižideru.
U kompaniji kažu da nisu profitabilni, već da se radi o trčanju na duge staze. Kompanije, uvjeravaju, ne namjeravaju da prodaju, a upozoravaju i investitore da ne računaju na veliku dobit.
Iako sve zvuči kao zanimljiva naučna fantastika, osnivači vide budućnost u projektu. Sumnjaju da ćemo uskoro doživjeti iskorak na polju kako zapravo produžiti život. Stoga im se čini najrazumnijim da potraže način da se očuvaju do trenutka kada produžetak života postane moguć. To je posebno slučaj u SAD-u, gdje sličnih kompanija ima baš puno.
Ali nije malo onih koji misle da je cijela stvar samo bacanje pijeska u oči naivcima. "Trenutno ne postoji naučno dokazan način da se cijela osoba zamrzne na tu temperaturu bez uništavanja tkiva", rekla je Shannon Tessier , kriobiolog sa Univerziteta Harvard i Opće bolnice Masačusets, prije nekog vremena za Discover Magazine. Kada naučnici pokušaju zamrznuti uzorak ljudskog tkiva, kao što je kriška jetre, ćelijska membrana je uništena, upozorava on. Dakle, zapravo nema dokaza da se bilo šta konzervira.
Postoje životinje koje mogu preživjeti smrzavanje i odmrzavanje, kao što su kanadske žabe na drvetu, ali ti organizmi su razvili mehanizme da se nose s pritiscima niskih temperatura na način koji naša tijela jednostavno ne mogu.
Tessier kaže da je teško zamisliti kako bi naša tkiva mogla izdržati proces ponovnog zagrijavanja, čak i nakon nekoliko stoljeća naučnog napretka. "Prije nekoliko godina smo uradili eksperiment u laboratoriji. Pokušali smo da ostaklimo srce svinje, cijelo svinjsko srce. I naravno, trenutno ne postoji tehnologija koja bi dovoljno brzo zagrijala srce, pa je cijelo srce puklo na pola".
Sposobnost naših tkiva da fizički izdrže smrzavanje i odmrzavanje samo je početak problema, rekao je za isti medij John Baust, kriobiolog sa Univerziteta Binghamton. Kada se naša tkiva ohlade, dio koji se smrzava je uglavnom čista voda – isključene su stanice, soli i organski materijali koji čine naše tekućine. Ćelije su podvrgnute jakom molekularnom stresu. "Postoje genetske promjene koje govore ćeliji da umre. Ove upute za ćelijsku smrt počinju mnogo prije nego što se dostignu niske temperature", kaže on.
Ali takvi argumenti ne uvjeravaju zagovornike krioprezervacije. Ističu da niko ne zna šta budućnost i nova tehnologija mogu donijeti. I da nemaju šta izgubiti.
