Istraživači nisu otkrili stvarne oblike života, ali je poznato da na Zemlji fosfin proizvode bakterije koje opstaju u okruženju bez kiseonika. Međunarodni naučni tim fosfin je primijetio teleskopom Džejms Klerk Maksvel sa Havaja i potvrdio njegovo postojanje pomoću radio teleskopa iz Čilea.
„Bila sam vrlo iznenađena, takoreći zapanjena”, izjavila Džejn Grivs astronomkinja sa Univerziteta Kardif u Velsu i vodeća autorka istraživanja objavljenog u časopisu “Priroda astronomije” (Nature Astronomy).
Postojanje vanzemaljskih oblika života jedno je od najvažnijih pitanja nauke. Naučnici su sondama i teleskopima tražili indirektne znakove života na drugim planetama i prirodnim satelitima u Sunčevom sistemu i šire.
„Imajući u vidu ono što trenutno znamo o Veneri najvjerovatnije objašnjenje fosfina, koliko god fantastično zvučalo, jeste život“, rekla je Klara Souza Silva, molekularna astrofizičarka i koautorka studije sa Tehnološkog instituta u Masačusetstu.
„Treba da naglasim da život, kao objašnjenje našeg otkrića, treba da bude krajnja instanca. To je značajno, jer ako se radi o fosfinu i životu, to znači da nismo sami. Takođe, to znači da je život, sam po sebi, uobičajen i da mora postojati mnoštvo drugih naseljenih planeta širom naše galaksije”, podvlači Klara Souza Silva.
Fosfin - atom fosfora vezan za tri atoma vodonika veoma je otrovan za ljude. Zemaljski teleskopi poput onih korištenih u ovom istraživanju pomažu naučnicima da proučavaju hemijske i druge karakteristike nebeskih tijela.
Venera je najbliža Zemlji - druga je planeta po udaljenosti od Sunca. Po strukturi je slična Zemlji, iako nešto manja. Takoreći, umotana je u gustu toksičnu atmosferu koja ne dopušta oslobađanje toplote. Temperature na njenoj površini dostižu do 471 stepeni Celzijusa - što dovodi to topljenja olova.
„Mogu samo da pretpostavljam šta bi životne forme mogle preživljavati na Veneri - ukoliko zaista postoje. Ništa ne bi moglo da preživi na površini Venere, koja je potpuno negostoljubiva, čak i za nama neznane biohemijske oganizme. U davna vremena život na površini Venere bio je moguć - prije nego što je efekat staklene bašte učinio da veći dio te planete bude u potpunosti nenaseljiv”, podvlači Souza Silva.
Pojedini naučnici smatraju da bi u oblacima Venere, koji su udaljeni od površine te planete, na temperaturi od oko 30 stepeni Celzijusa mogli živjeti vazdušni mikrobi koji podnose njihovu ekstremnu kiselost. Oblake nad Venerom u oko 90 odsto čini sumporna kiselina. Zemaljski mikrobi nisu u stanju da opstanu u tom procentu kiselosti.
"Ako je riječ o o mikroorganizmima, imali bi pristup maloj količini sunčeve svjetlosti i vode. Možda bi mogli živeti i u kapljicama tečnosti što bi spriječilo njihovu dehidrataciju. Međutim, bio bi im potreban i neki, nama nepoznat, mehanizam za zaštitu od korozije usled postojanja kiseline”, ističe astronomkinja Džejn Grivs.
Mikroorganizmi kojima za funkcionisanje nije potreban kiseonik (postoje u anaerobnom okruženju) - na Zemlji proizvode fosfin. Tu spadaju biljke čija su staništa kanalizacioni sistemi, močvare, pirinčana polja, jezerski sedimenti i izmeti mnoštva životinja. Fosfin može nastati i u okviru nebiološkog procesa u nekim industrijskim postrojenjima.
Da bi proizvele fosfin, zemaljske bakterije uzimaju fosfat iz minerala ili biološkog materijala i dodaju vodonik.
„Dali smo sve od sebe da objasnimo ovo otkriće za koje nije bio potreban biološki proces. Imajući u vidu naša trenutna znanja o fosfinu, Veneri, geologiji i hemiji - nismo u stanju da objasnimo prisustvo fosfina u oblacima Venere. To ne znači da je riječ o postojanju života. To samo znači postojanje nekakvog egzotičnog procesa proizvodnje fosfina. Takođe, ukazuje i na potrebu da je potrebno vrijeme kako bismo u potpunosti razumjeli kako Venera funkcioniše”, objašnjava Klara Souza Silva,molekularna astrofizičarka.
Do sada dostupni podaci ukazuju da Venera ne bi trebalo da bude povoljno okruženje za stvaranje fosfina. Površina te planete i njena atmosfere bogati su jedinjenjima kiseonika koja bi u dodiru sa fosfinom brzo reagovala i uništila ga.
„Sigurno postoji nešto što stvara fosfin podjednako brzo koliko se taj atom stvara”, podvukla je koautorka studije Anita Ričards, astrofizičarka koja sarađuje sa Univerzitetom u Mančesteru u Engleskoj.
Sada će biti potrebno da neka nova svemirska misija obiđe Veneru čijom sondom bi i činjenično bio potvrđen život.
„Srećom, Venera je odmah tu pored nas”, podvlači Klara Souza Silva molekularna astrofizičarka i jedna od koautorki istraživanja.
„Tako da možemo da odemo i provjerimo”, zaključuje ova naučnica.
