Ovo je moja optužnica. Tebi namjenjena. Ne tvojim satrapima i glasnogovornicima. Tvojim poslušnicima i siledžijama. Ne njima, nego tebi lično. Pravo u oči.
Piše: Milan St. Protić
Izgleda da me majčin sin nije dobro čuo. Zato moram da mu ponovim. GLASNIJE. I JASNIJE.
Ovo je moja optužnica. Tebi namjenjena. Ne tvojim satrapima i glasnogovornicima. Tvojim poslušnicima i siledžijama. Ne njima, nego tebi lično. Pravo u oči.
Kriv si po sljedećim tačkama:
Prvo, kriv si za pad novosadske nadstrešnice i smrt petnaest nevinih ljudi. Najkrivlji si i prvooptuženi. Ostali krivci su se povinovali tvojim naredbama. Zapovjestima i pritiscima. Njihova krivica dolazi poslije tvoje i izvire iz tvoje.
Drugo, kriv si za zloupotrebu izbornog postupka, za izborne manipulacije i preinačenja volje naroda. Vladaš na osnovu lažnih izbornih rezultata. Tvoja je vlast i nezakonita i nelegitimna. Ti si uzurpator vlasti.
Treće, kriv si za medijski mrak u Srbiji. Tebi lojalni mediji, ulagujući se tvom vlastodržavništvu, šire neistine, prostakluk i trivijalnost širom ove nevesele zemlje. Sistematski ispiraju mozgove ovdašnjeg građanstva ne bi li tvojoj taštini udovoljili. U toj nečasnoj raboti i sam učestvuješ, pojavljujući se po tim televizijama i u tim glasilima u besomučnim i uzastopnim nastupima samohvalisanja i besmislica uz najgore uvrede političkim protivnicima i neistomišljenicima.
„Trn u tuđem oku vidiš, balvan u sopstvenom ne vidiš“, majčin sine.
Četvrto, kriv si za normalizaciju svakovrsnog nasilja. Ti si uspostavio zakon divljaštva po kom je fizički jači i društveno moćniji uvek u pravu. I sve mu se može. Tvoji su batinaši „draga djeca“, patriote i dobrotvori. Tvoji su ortaci pojedinci i bande sa one strane pravde, kriminalci i zločinci, raznorazan polusvijet, ljudi sumnjivih biografija i još sumnjivijih poslova.
Peto, kriv si za nepojamnu pljačku ove države i ovog naroda. Jedino ti znaš kome tačno i kojim načinima se narodne pare slivaju u džepove. U džakove i na račune. Ti si rodonačelnik i glavni organizator korupcije što Srbijom hara poput najstrašnije zaraze. Ti si kriv za nevjerovatnu socijalnu nejednakost: što postoji mali krug užasno bogatih i vojska siromašnih. Što bogati svoje bogatstvo nisu stekli zaslugom i uspješnim radom u ravnopravnim uslovima, već tvojom suverenom voljom. Za njih ima koliko god ti se prohtje, ama za prosvjetare, poljoprivrednike, uboge i nesrećne, nikad nema više od milostinje.
Šesto, kriv si za stradanje onih čemernih Srba što još nekako opstaju na Kosovu. Ti si ih, svojom licemjernom politikom, u crno zavio, naopako savjetovao i davao im lažna obećanja. Zavjetovao se, a lagao. Zatim si ih, hladnokrvno i bezdušno, pustio niz vodu. Prepustio na milost i nemilost prištinskim vlastima. Dogovarao si se iza leđa srpske javnosti i u Srbiji i na Kosovu. Sporazumijevao si se znajući kakve će pogubne posljedice nastupiti. Nagovarao si tamošnje Srbe na bezumne akcije, ohrabrivao neostvarive ciljeve, potpirivao njihove puste snove. Nad njihovim jadom ronio si krokodilske suze u potocima, ali ništa ne učini u njihovu zaštitu. Našao si kriminalni ološ da ih zastupa i govori u njihovo ime. Ili ološ ili naivne ljude koji su ti vjeru poklanjali.
Sedmo, kriv si za plan o kopanju litijuma u jadarskom kraju. I ko zna gdje sve. To je tvoja ideja, tvoja koještarija, tvoj kapric. O štetnim efektima, o sudbinama stanovništva, ti ne haješ. Ni pet para ne daješ. Goniš i proganjaš hrabre srpske domaćine što svoju zemlju i svoj život pokušavaju da sačuvaju od tvoje napasti.
Bjelosvjetske strance si ti zvao, vabio ih, s njima sklapao pogodbe i pružao im garancije. Nisu oni sami došli ovamo. Ti si ih pozivao, povlađivao im i divio im se do imbecilnosti. Kao i onima u Smederevu, Boru, Leskovcu, Valjevu… Svukud po Srbiji.
Osmo, kriv si za čitavu svoju političku karijeru. Za sve one zle rijči i zla dela što si izgovarao i radio. Za sijanje mržnje, netrpeljivosti i huškanja na rat i razaranja. Za sve vitlanje ognjem i mačem što je, u konačnici, donijelo toliko mizerije stotinama hiljada naših sunarodnika. I Srba i nesrba. I danas si vinovnik nesloge među južnim Slovenima. I danas je tvoje (anti)srpstvo nakazno i naopako. Bio si uz skute najnevrijednijeg među nama, najpogrdnijeg i najotrovnijeg. I dalje ti i on uzajamno papuče šetate.
Na stranu sve ovo. Najkrivlji si zato što si u svoje ruke prigrabio svu moć. Što si postao autokrat, samovoljan i samovlastan. Što si sebi uzeo pravo odlučivanja o svemu i naređivanja svakom; što si se proglasio za vrhovnog presuditelja i neprikosnoven autoritet. Za gazdu i gospodara. Za vlasnika Srbije. Diktatorstvo, majčin sine, ne ide bez apsolutne odgovornosti. Apsolutne krivice. Računi se moraju položiti. Kad-tad. Đavo, na kraju balade, uvijek dođe po svoje. Prodao si mu dušu i eto ti sad. Juriće te dok mu dug vratiš. Juriće te dok te ne uhvati i ne savlada. A tu ti je. Diše ti zavrat. Osjećaš njegov dah, smrad i jezik, zar ne? Jašta da osjećaš. Ne moraš meni priznati. Dovoljno će biti ako sebi priznaš. Dockan ti je za čitanje Getea. Dockan za Faustovu opomenu. Dockan ti je i za srednjeg Karamazova. Za Ivanovo ludilo i prokletstvo. Dockan. Znaš li ti uopšte, nesretni majčin sine, o čemu ja zborim? Znaš, iako čitao nisi.
Odbacio si onaj trun demokratije što si zatekao 2012. Pogazio, ukinuo, oskrnavio. Umjesto da gajiš tu dragocenu biljčicu koja se, najzad, u Srbiji primila i počela da niče, ti si je onako nemilosrdno, vlastodržački, istrgnuo i ostavio da uvene. I mislio si da je s njom gotovo. Da si je se otarasio. Da si je satro za navijek.
Joooj, kako si se prevario!
Stigla te je od onih od kojih si najmanje očekivao. Sačekala te studentarija, srednjoškolci, omladina. Oni koje si godinama omamljivao, uspavljivao, hrabrio njihovu indiferentnost. Digli su se protiv tebe, majčin sine. Ignorišu te, ne zarezuju za makovo zrno, rugaju ti se i smeju u lice. Čik sad, majčin sine! Pošalješ li svoje besne pse na njih, svoje ljute guje da ih grizu, odzvonilo ti je definitivno. Pustiš li ih, stroboriće te. Svrgnuće te. Poraziće te. I sudiće ti. Moralno, ako ne i pravno. Već ti sude.
Za njih si ti „quantité negligable“. Pitaj svog druga Makrona, šta ovo znači. Za tvoju informaciju, izraz je francuski i nije vulgaran. Vulgarnost tebi prepuštam. U tome si nenadmašan.
Ma šta ti umišljao i o čemu snevao, ma u kakve maštarije sebe ubjeđivao, demokratija će u ovoj zemlji jednom pobjediti. Kad pobjedi, tvoj će se vakat okončati. Bliže je no što se nadaš. A griža savesti dobuje li, dobuje…
