Izvještaji o novim postrojenjima u provinciji Sičuan i premještanju industrije u unutrašnjost ukazuju na moguće dugoročne pripreme za sukob i otpornost na sankcije.
Kineske vlasti ponovo aktiviraju strategiju iz perioda Hladnog rata poznatu kao „Treća fronta“, tvrde pojedini analitičari, upozoravajući da se radi o dijelu šire pripreme za potencijalni sukob sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Ove tvrdnje dolaze u trenutku kada međunarodni mediji izvještavaju o postojanju novih, do sada nepoznatih nuklearnih postrojenja u jugozapadnoj Kini. Prema istraživačkom izvještaju CNN-a, analiza satelitskih snimaka, kao i dokumenti i pisma lokalnog stanovništva, ukazuju da su u posljednje tri godine pojedina sela u provinciji Sičuan srušena, a na njihovom mjestu izgrađeni objekti povezani s proizvodnjom nuklearnog oružja, uz novu mrežu puteva koja povezuje više vojnih baza.
Analitičari smatraju da ovi potezi ukazuju na širenje kineske nuklearne infrastrukture u području okruga Zitong.
Strategija „Treće fronte“ prvi put je pokrenuta 1964. godine za vrijeme Mao Cedunga, s ciljem premještanja ključne industrije i vojne proizvodnje u teško dostupne planinske dijelove zemlje, kako bi se smanjila ranjivost na moguće napade Sjedinjenih Američkih Država ili tadašnjeg Sovjetskog Saveza. Program je obuhvatao masovno preseljenje stanovništva i izgradnju vojnih i industrijskih kapaciteta u unutrašnjosti Kine, a formalno je okončan 1980. godine.
Prema ocjenama stručnjaka, kinesko rukovodstvo posljednjih godina sve više odstupa od ranije politike opreza u međunarodnim odnosima, uz istovremeno naglašavanje vojne spremnosti, posebno u kontekstu Tajvana.
U tom okviru, kineske vlasti su 2024. godine predstavile novu strategiju razvoja zapadnih regija, koja predviđa premještanje industrijskih kapaciteta iz istočnih dijelova zemlje u unutrašnjost. Prema izvještajima kineskih medija, planirano je i preseljenje velikog broja fabrika iz provincije Guangdong u zapadne regije, uključujući Sičuan.
Stručnjaci navode da ovaj pristup ima više ciljeva, uključujući povećanje otpornosti na potencijalne ekonomske sankcije Zapada, stvaranje alternativne industrijske baze u slučaju napada na obalne dijelove zemlje, kao i jačanje trgovinskih veza s Evropom putem kopnenih transportnih koridora.
Istovremeno, pojedini izvještaji ukazuju na intenziviranje aktivnosti kineskih raketnih snaga, uključujući premještanje nuklearnih bojevih glava iz centralnih skladišta prema operativnim bazama.
Procjene o ukupnom kineskom nuklearnom arsenalu variraju. Dok pojedini izvori govore o znatno većim brojkama, američki Pentagon procjenjuje da bi Kina do 2030. godine mogla imati više od 1.000 operativnih nuklearnih bojevih glava.
Paralelno s jačanjem vojnih kapaciteta, analitičari ukazuju i na unutrašnje probleme unutar kineskog sistema, uključujući smjene i uklanjanje visokih vojnih i industrijskih zvaničnika. Prema tim navodima, razlozi uključuju optužbe za zloupotrebu sredstava i neefikasnost u razvoju naprednih vojnih tehnologija.
Uprkos određenom tehnološkom napretku, pojedini stručnjaci smatraju da kineska vojna oprema i dalje zaostaje za dugogodišnjim tehnološkim razvojem Sjedinjenih Američkih Država.
