Hrvatska je ponudila rješenje koje bi moglo okončati zavisnost Mađarske od ruske nafte, ali vlada Viktora Orbána odbija da ga prihvati, uprkos činjenici da taj alternativni pravac već djelimično snabdijeva mađarsko tržište.
Riječ je o Jadranskom naftovodu, mreži dugoj oko 600 kilometara izgrađenoj 1989. godine, kojom upravlja hrvatska kompanija JANAF. Ovaj naftovod povezuje jadranske luke s državama Balkana i centralne Evrope, a hrvatske vlasti ga vide kao ključni alat za smanjenje zavisnosti Evropske unije od ruske nafte.
Uprkos tome, Budimpešta pruža snažan otpor. Uoči izbora u Mađarskoj, jeftina ruska nafta postala je jedan od stubova kampanje Viktora Orbána, koji uz podršku iz Sjedinjenih Američkih Država insistira na nastavku uvoza iz Rusije.
Od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, Mađarska i Slovačka ostale su među rijetkim državama EU koje su zadržale visok nivo zavisnosti od ruskih energenata. Mađarska je tu zavisnost dodatno povećala – sa 61 posto u 2021. na čak 93 posto ukupnog uvoza nafte u 2025. godini.
Situacija se dodatno zakomplikovala početkom ove godine kada je došlo do prekida rada naftovoda „Družba“, koji transportuje rusku naftu preko Ukrajine. Nakon kvara krajem januara, isporuke su gotovo potpuno zaustavljene. Mađarska je optužila Ukrajinu da namjerno odugovlači popravke, dok je Kijev najavio da će radovi biti završeni tokom proljeća.
U takvim okolnostima, Hrvatska je pojačala isporuke preko Jadranskog naftovoda. Između 26. februara i 25. marta Mađarskoj je isporučeno oko 800.000 tona nafte za potrebe kompanije MOL, koja upravlja rafinerijama u Mađarskoj i Slovačkoj. Prema dostupnim podacima, ovaj naftovod mogao bi pokriti i do dvije trećine ukupnih potreba MOL-ovih rafinerija, koje godišnje prerađuju između 14 i 15 miliona tona nafte.
Dodatne isporuke planirane su i tokom aprila i maja, a ukupno je od februara realizovano 17 pošiljki, od čega je devet bilo namijenjeno Mađarskoj.
Iz MOL-a potvrđuju da je snabdijevanje trenutno stabilno, zahvaljujući nafti koja dolazi iz različitih izvora, uključujući Libiju, Kazahstan, Norvešku, Saudijsku Arabiju i Sjedinjene Američke Države, pri čemu značajan dio stiže upravo putem hrvatskog naftovoda.
Ipak, mađarska vlada tvrdi da ova alternativa nije dugoročno rješenje. Kao glavne razloge navodi višu cijenu transporta kroz Jadranski naftovod, tehničku prilagođenost domaćih rafinerija ruskoj nafti, ali i sumnje u kapacitet same infrastrukture.
Budimpešta traži dodatno, sveobuhvatno testiranje kapaciteta naftovoda duž cijele trase i u svim vremenskim uslovima. Hrvatska strana odbija takav zahtjev, tvrdeći da postojeći obim isporuka već pokazuje da sistem može podnijeti potrebna opterećenja.
Dodatni spor izaziva insistiranje Mađarske da se putem ovog naftovoda transportuje i ruska nafta, uz obrazloženje da za to postoje izuzeća u okviru evropskih sankcija. Hrvatski operater JANAF odbacuje takvu mogućnost, upozoravajući na pravne posljedice i obavezu poštivanja sankcija EU.
Analitičari ocjenjuju da problem nije tehničke, nego političke prirode. Prema njihovim procjenama, postojeći kapaciteti Jadranskog naftovoda dovoljni su da u potpunosti zadovolje potrebe Mađarske, što dovodi u pitanje argumente Budimpešte.
Spor između dvije strane dodatno opterećuju raniji odnosi, posebno slučaj iz 2011. godine kada je predsjednik MOL-a Zsolt Hernádi u Hrvatskoj osuđen zbog korupcije u vezi s preuzimanjem upravljačkog udjela u kompaniji INA. Mađarska odbija njegovo izručenje, što je ostavilo dugotrajne političke posljedice.
Mađarska je u međuvremenu podnijela žalbu evropskim institucijama, optužujući hrvatsku stranu za zloupotrebu monopolskog položaja i ograničavanje pristupa tržištu. Hrvatska odgovara da je riječ o pokušaju da se produži mogućnost uvoza ruske nafte.
Rasplet bi mogao zavisiti i od ishoda izbora u Mađarskoj. Opoziciona stranka Tisza najavila je postepeno ukidanje zavisnosti od ruske energije, ali ne prije 2035. godine.
Istovremeno, pojavljuju se i novi pravci snabdijevanja. Ministar ekonomije Hrvatske najavio je mogućnost uvoza nafte iz Sjedinjenih Američkih Država, pri čemu bi upravo Jadranski naftovod mogao poslužiti kao ključni koridor za njen transport prema Mađarskoj i širem regionu centralne Evrope.
