Britanski The Telegraph je danas objavio prošireni tekst reportaže s terena o tome kako je surova realpolitika na Bliskom istoku uspjela ujediniti dvije potpuno različite zajednice u borbi za opstanak. Ovu reportažu su povukli nakon objave.
U selu na sjeveru Libana, katolički grad Ras Baalbek sa svojih 6.000 stanovnika gradi naizgled neobičan savez sa šiitskom grupom Hezbolah.
Britanski The Telegraph je danas objavio prošireni tekst reportaže s terena o tome kako je surova realpolitika na Bliskom istoku uspjela ujediniti dvije potpuno različite zajednice u borbi za opstanak. Ovu reportažu su povukli nakon objave.
U dnevnom boravku Rifaata Nasrallaha (60), lokalnog klesara koji pravi mramorne sarkofage, raspelo visi tik uz portret Hassana Nasrallaha, nedavno ubijenog lidera Hezbolaha (s kojim Rifaat nije u srodstvu). Dok se u daljini čuju izraelski vojni avioni i dronovi, Rifaat za The Telegraph objašnjava složenost situacije na terenu.
Pomoć kad je bila najpotrebnija
Veza između kršćana iz Ras Baalbeka i Hezbolaha toliko je bliska da ova proiranska grupa svake godine kupuje božićno drvce za seljane.
"Kako mi kao kršćani na ovom području da ne budemo uz Hezbolah? Oni štite naše crkve", pita se Rifaat i dodaje: "Pomogli su nam u borbi protiv Islamske države (IS). Tokom pandemije koronavirusa dali su nam besplatnu njegu u svojim bolnicama. Kad nije bilo struje, dali su nam generatore. Kako da sada ne budemo uz njih?"
Na pitanje novinara Telegrapha da li se brine da bi ovaj odnos mogao dovesti selo u veću opasnost od izraelskih napada, Rifaat daje kategorično "ne".
"Odnos između sela i Hezbolaha jači je nego s Papom. Vatikan nije učinio ništa za nas kada nas je ranije napao ISIL, ali je Hezbolah prolio svoju krv da nas zaštiti. Papa ima samo molitve", ističe on.
Neprijatelj mog neprijatelja
Prijetnja koja je prvobitno zbližila kršćane i Hezbolah došla je sa istoka. Ras Baalbek se nalazi u podnožju sušnih planina Qalamoun, na granici sa Sirijom. Od 2013. do 2017. godine, na vrhuncu sirijskog građanskog rata, borci Islamske države pokrenuli su nekoliko napada na selo, prijeteći da će ga izbrisati s lica zemlje i odrubiti glave katoličkom stanovništvu.
Libanska vojska je u to vrijeme bila logistički slaba i bez političke podrške, pa su se mještani, zajedno s borcima Hezbolaha, sami branili raketama i minobacačima od ekstremista. Tek kasnije, 2017. godine, libanska vojska je preuzela kontrolu i službeno porazila IS u operaciji "Zora džurdova".
Izraelsko upozorenje i strah od Sirije
S druge strane, ovo savezništvo ima svoju cijenu. Izraelske odbrambene snage (IDF) nedavno su objavile da su otkrile Hezbolahov tunel prepun oružja u blizini jedne crkve na jugu Libana.
"Od osnivanja terorističke organizacije Hezbolah, oni sistematski rade na eksploataciji kršćanskog stanovništva u Libanu, pretvarajući njihova područja u borbene arene protiv Izraela", rekao je glasnogovornik IDF-a.
Danas u Libanu vladaju i strahovi da bi se Sirija pod novim rukovodstvom mogla ponovo umiješati u sukob. Mještani su posebno zabrinuti zbog Ahmeda al-Sharaa, novog predsjednika Sirije, koji je nekada vodio filijalu Al-Kaide, Jabhat Al-Nusru. Iako nema dokaza da on planira napasti Liban, strah od slefističkih grupa i dalje drži kršćane i Hezbolah usko povezanim.
Zaključujući razgovor za britanski list, Rifaat Nasrallah je bio jasan: "Izrael je naš prvi neprijatelj... Hezbolah je naš prijatelj. Onog trenutka kada ekstremisti iz Sirije napadnu, ovdje će nastati užasi. Njihova ideologija je suprotna našoj. Ubiće kršćane i šiite... Zato stojimo uz Hezbolah".
