U Njemačkoj jedva da ima vozača koji nije imao ili je barem vozio legendu njemačkih cesta i ulica: Volkswagenov Golf. Od studentskih plitkih džepova pa do drugog ili čak trećeg auta u kući, bilo rabljeni, bilo novi, to je vozilo koje je i više nego uspješno naslijedilo legendarnu Bubu, piše Deutsche Welle.
Zapravo, 1974. je u tvornici Volkswagen vladalo tmurno raspoloženje: njihov hit, Buba se i dalje proizvodila ne samo u Wolfsburgu nego i u čitavom nizu tvornica po svijetu, još uvijek se prodavala, ali su brojke bile sve lošije.
Crveni auto Volkswagenove Bube pred ljubičastom zgradom u Kolumbiji, sa nestručno popravljenim vratima i oronulog izgledaCrveni auto Volkswagenove Bube pred ljubičastom zgradom u Kolumbiji, sa nestručno popravljenim vratima i oronulog izgleda
Jer makar je bilo modifikacija, Buba je u osnovi bilo vozilo konstruirano još prije Drugog svjetskog rata. Ona je läuft, und läuft, und läuft... – vozi, i vozi, i vozi... kako je glasila reklama. Ali su već davno na tržištu bili modeli konkurencije koji su – iskreno rečeno, bili bolji od Bube. U prtljažnik sprijeda je jedva što stalo, teoretski je mogla prevoziti pet putnika – ali samo teoretski i ako su odostraga samo osobe neobično malenog rasta, postojali su trikovi kako da po zimi grijanje barem nekako funkcionira, a u doba naftne krize je postalo bolno jasno kako Bubin boxer-motor kojeg je konstruirao još Ferdinand Porsche, guta priličnu količinu benzina.
Po dizajnu, Golf je zapravo „Talijan“ – koncept je izradio studio Giorgia Giugiara i mnogo toga se već vidjelo u svijetu automobila. „Peta vrata“ i prtljažnik gdje je moglo stati čudo stvari je još imao Renault 4, sličan dizajn je već postojao i u netom propaloj tvornici NSU – na tom putu je bio čak i idejni model istočnonjemačkog Trabanta. I motor je već postojao iz drugih pokušaja Volkswagena stvoriti nasljednika legende, zapravo Passat je došao i prije Golfa... Ali u Golfu je sve bilo „kockasto“, praktično i logično – na pravi „njemački“ način, u najboljem smislu te riječi.
