Iako je od strane zvaničnika vlasti bilo najavljeno da će Srbija do 10. aprila dobiti 111 miliona eura prve tranše iz Plana rasta EU za zapadni Balkan, te pare još nisu stigle iako za njih nisu definisani posebni reformski uslovi. Za razliku od Srbije, ovu finansijsku pomoć, u okviru takozvanog “predfinansiranja”, dobile su Sjeverna Makedonija i Albanija, i to još krajem marta, dok je Beograd i dalje na klupi za rezerve, zajedno sa Prištinom.
Kada će biti uplaćene pare, ne zna se, ali ono što se zna, ako bismo se sportskim riječnikom izrazili, za dva mjeseca, jeste to da je ovo drugi poraz Srbije od značajno slabijih protivnika iz susjedstva u plej-ofu evropske lige, i to zahvaljujući prije sudijama iz Brisela, ali i lošoj taktici srbijanskih trenera. Prvi se desio 6. marta kada je Evropski platni savjet odobrio uključivanje Sjeverne Makedonije, a prije toga i Albanije, u SEPA sistem, a Srbiju odbio. Sudije briselske administracije su taj svoj postupak opravdale izgovorom da nisu na vrijeme usvojene izmjene Zakona o spriječavanju pranja novca i finansiranja terorizma i Zakona o centralnoj evidenciji stvarnih vlasnika. Izmjene su, doduše, usvojene 6. marta, ali to je već bilo kasno, zbog čega će Srbija i dalje plaćati skupe provizije za transfer novca. Pritom, takvi zahtjevi nisu bili “isporučeni” prema susjedima, zbog čega postoji sumnja da su “sudije” 'favorizovale protivnike' Srbije, pišu beogradski mediji.
To favorizovanje čini se da je bilo i u utakmici za isplatu prve tranše od 111 miliona eura iz Plana rasta EU za zapadni Balkan, jer i tu za Srbiju važe posebna pravila igre. Naime, isplata ovog novca je bezuslovna, odnosno nije vezana za preuzetu reformsku agendu, pa se može naslutiti da je Brisel dao “žuti karton” bez jasnog obrazloženja. Međutim, iza kulisa, u diplomatskim krugovima se "šuška" da je dobijen zbog društvene i političke krize.
Da li je to razlog uskraćenosti za sedam posto ukupnog iznosa od 1,583 milijarde eura, koliko je u planu opredijeljeno za Srbiju u cijelom projektu, neizvjesno je i nakon nedavne posjete Beogradu evropske komesarke za proširenje Marte Kos. Ono što je izvjesno to je da je Plan rasta najambiciozniji finansijski paket EU za zapadni Balkan, koji je usvojen prošle godine, u vrijednosti od šest milijardi eura za period od 2024. do 2027. godine, u obliku grantova i kredita sa veoma povoljnim kamatama. Cilj ovog projekta je udvostručavanje ekonomije regiona u narednih deset godina, ali i promovisanje regionalne saradnje, razvoj zajedničkog tržišta koje bi se postepeno integrisalo u zajedničko tržište Evropske unije.
Da bi se do ovih svih para došlo, postoji i reformska agenda koju države treba da ispune, a odnosi se na vladavinu prava, finansijsku kontrolu, adekvatnu reviziju po evropskim standardima. Pored ovih, dodatni uslov za Beograd i Prištinu je i konstruktivan angažman u dijalogu, koga nema više od godinu dana. Dodatni uslovi ipak ne važe za prvu tranšu ni za koga, ali briselska administracija za to ne mari, vajkaju se Vučićevi mediji.
"Kosovo i Srbija su za sada bez novca koji se dodjeljuje u fazi predfinansiranja Plana rasta Evropske unije za zapadni Balkan. Mogu da potvrdim da u ovoj fazi nema predfinansiranja za Srbiju i Kosovo. Za njih još nije napravljena procjena da li su ispunili preduslov da počnu da koriste plan za rast od šest milijardi eura“, rekao je 27. marta portparol Evropske komisije Gijom Mersije.
Koji preduslov, ostalo je nejasno. Tu nejasnoću nije otklonila nekoliko dana kasnije, tačnije 2. aprila, ni Tanja Miščević, tadašnja ministrica za evropske integracije Srbije.
"Imamo uvjeravanja da bi predfinansiranje moglo da bude isplaćeno do kraja ove nedjelje. Jedan od razloga moje posjete Briselu je da utvrdimo precizne rokove“, izjavila je Miščević.
Ta nedjelja je davno prošla, iz Beograda je otišla i Marta Kos, a novca još nema. Neće ga čini se biti još, iako se predfinansiranje, odnosno prva tranša, uplaćuje automatski na početku primjene plana, nakon što se obave proceduralne pripreme, uključujući i usvajanje bilateralnih sporazuma sa EU u Skupštini Srbije. Ostatak sredstava funkcioniše po principu: prvo reforme, pa onda novac. Tek kada Evropska komisija utvrdi da su dogovorene mjere sprovedene, odgovarajući budžet će biti uplaćen u predviđenom roku. Za ovu godinu riječ je o 428 miliona eura, ali čini se da je i to neizvjesno jer srbijanski zvaničnici, odnosno vlast, taktiku sa papira ne primjenjuju na terenu. Prenijeto sa sportskog na politički teren, sprovođenje dogovorenih reformi kasni jer je od sedam planiranih koraka Srbija sprovela četiri, o čemu je izvjestila EK 14. marta. Međutim, u tom periodu nije sprovela mjere koje se odnose na izmjene Zakona o elektronskim medijima, Zakona o informisanju i usvajanje Zakona o javnom servisu. Nisu sprovedene ni one vezane za reviziju biračkog spiska u skladu sa preporukama Kancelarije OEBS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR), kao ni izbor novog savjeta REM-a. U međuvremenu, raspisan je konkurs za REM, ali to je nedovoljno za Brisel.
To se naslutilo i iz izjave Marte Kos tokom njene nedavne posjete Beogradu.
