Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr. Denisa Bećirovića je u sjedištu Ujedinjenih nacija u Njujorku, povodom rezolucije o međunarodnom danu sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici, održao govor.
Prenosimo ga u cjelosti:
Poštovani
ambasadori, dame i gospodo,
prije
svega, hvala vam na odvojenom vremenu i prilici da ukažem na važne činjenice
koje su bitne, ne samo za Bosnu i Hercegovinu, već i za cijelo čovječanstvo.
Dozvolite
mi da u sažetoj formi iskažem kontekst, razloge i značaj usvajanja rezolucije
o 11. julu kao međunarodnom danu sjećanja i
obilježavanja genocida u Srebrenici, počinjenog 1995.
Pravosnažnim
presudama najviših sudova UN-a (Međunarodni sud pravde i Međunarodni krivični
tribunal za bivšu Jugoslaviju) potvrđeno je da je nad Bošnjacima u UN sigurnoj
zoni Srebrenica počinjen genocid.
To
su sudske presude koje ne mogu biti izbrisane iz historije čovječanstva.
Najviši sudovi UN-a dokazali su šta se dogodilo u Srebrenici 1995. godine.
Nijedan genocid nakon Drugog svjetskog rata nije tako detaljno
dokumentovan kao genocid u Srebrenici.
Podsjećam, Haški tribunal je ostavio
ogromnu arhivu o počinjenom genocidu, zločinima protiv čovječnosti i drugim
zločinima.
Između ostalog, hašku zaostavštinu
čini:
§
2,5 miliona
transkripata sudskih procesa;
§
422.000
dokumenata;
§
30.000
videozapisa.
U Haškom tribunalu održano je 10.800
dana suđenja, a svjedočilo je preko 4.600 svjedoka. Ukupno je izrečeno skoro
1.500 godina zatvora. Tribunal nije
sudio narodima, već je utvrđivao individualnu odgovornost.
Bivši generalni sekretar
UN-a i dobitnik Nobelove nagrade za mir Kofi Annan je u svom izvještaju o padu
Srebrenice iz 2000. napisao da su UN u Srebrenici napravile „grešku pogrešnom
procjenom i nemogućnošću da se prepozna obim zla s kojim su suočene“.
On je, također, poručio da
je ono što se dogodilo u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi sramota za UN, jer su se
strašni zločini dogodili pred očima trupa UN-a.
UN su napravile grešku
1995, ali ne smiju napraviti novu grešku 2024. godine. Žrtve genocida i njihove
porodice zaslužuju makar mali djelić pravde.
U predloženom tekstu rezolucije o 11. julu, kao međunarodnom
danu sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici počinjenog 1995, poziva se na civilizacijske vrijednosti.
Između ostalog, u tekstu rezolucije je naglašeno:
§
da se 11. juli
proglasi međunarodnim danom sjećanja i komemoracije na genocid u
Srebrenici 1995. godine, koji će se obilježavati svake godine;
§
da se bezrezervno
osuđuje svako
poricanje genocida u Srebrenici i poziva države članice da čuvaju utvrđene
činjenice;
§
da je potrebno, kroz obrazovne sisteme, razvijati
odgovarajuće programe, također u znaku sjećanja i u cilju sprečavanja revizionizma
i prevencije genocida u budućnosti;
§
da treba bezrezervno osuditi veličanje osoba
osuđenih za ratne zločine, zločine protiv
čovječnosti i genocid, uključujući i one odgovorne za genocid u Srebrenici;
§
da se uspostave odgovarajuća edukacija i
aktivnost podizanja svijesti javnosti o počinjenom genocidu.
Šta
su ključni ciljevi ove rezolucije? Navest ću, pored
ostalih, devet ključnih argumenata za njeno usvajanje:
1. Jačanje kulture mira i
ohrabrivanje pravde
Temeljni cilj
ove rezolucije je izgradnja održivog
mira, i ohrabrivanje procesa pravde, istine i povjerenja u Bosni i Hercegovini
i regiji Zapadnog Balkana.
Proces pomirenja se mora sastojati od sveukupnog
oporavka društva, priznavanja genocida i zločina, prepoznavanja žrtava, te
kažnjavanja zločinaca, ali sa fokusom na ishod koji će promovirati mir i
pravdu.

2. Okretanje prema budućnosti,
ne prema prošlosti
Prošlost ne možemo promijeniti, ali na
budućnost možemo uticati.
Cilj ove rezolucije nije prekrajanje
prošlosti, jer je to nemoguće učiniti. Smisao ove rezolucije je u naglašavanju
važnosti izgradnje sigurnije budućnosti za nove generacije.
3. Rezolucija je u funkciji
pomirenja u regiji Zapadnog Balkana
Usvajanje ove rezolucije
bi nesumnjivo dugoročno pomoglo i ohrabrilo proces pomirenja unutar Bosne i Hercegovine, kao i u regiji u
cjelini.
4. Institucionalna zaštita
naslijeđa sudova UN-a
Institucionalnom zaštitom naslijeđa tribunala i sudova UN-a istovremeno
se štite civilizacijske vrijednosti i temeljni principi na kojima počivaju UN,
ali i doprinosi da se zločin genocida više nikada ne ponovi.
Radi budućeg rada UN-a i očuvanja kredibiliteta ove najbitnije
međunarodne organizacije, izuzetno je važno da se izvuče pouka iz neuspjeha
UN-a u sprečavanju genocida u Srebrenici.
5. Važna poruka i upozorenje čovječanstvu
Usvajanjem
ove rezolucije poslali bismo važnu poruku čovječanstvu. UN treba podsjećati na
pravosnažne presude svojih sudova o počinjenim genocidima u Ruandi i
Srebrenici, jer one trebaju služiti kao stalno upozorenje čovječanstvu.
Zato
je, između ostalog, potrebno da Generalna skupština UN-a usvoji rezoluciju o međunarodnom
danu sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici, kao što je to učinila i u
Rezoluciji o Međunarodnom danu sjećanja na genocid u Ruandi nad Tucijima.
Ruandu
i Srebrenicu ne smijemo nikada izbrisati iz kolektivne memorije čovječanstva.





