Zvizdićevo odlučno - "ni - ni"

Vaganje i "okruglo pa na ćoše" nije odlika lidera. Nije ni odlika sposobnog čovjeka.

Piše: Sead Numanović



Denis Zvizdić umorio je javnost svojom neodlučnošću. 

Sve je nekako napola. I bi on izašao iz Stranke demokratske akcije. Ali i ne bi. 

Ali je, kao, jako blizu izlaznim vratima. Ali ih nije otvorio. Još. I ne zna se hoće li. A ako hoće, kada će...

U dva intervjua koja je dao portalu Klix.ba, sve je prepuno neodlučnosti. 

Vaganje i "okruglo pa na ćoše" nije odlika lidera. Nije ni odlika sposobnog čovjeka. 

"Taj se nije napio hladne vode", reći će jedan SDA-ovac koji tvrdi da ga odlično poznaje. I taj je, sasvim odlučno, spreman se kladiti da Zvizdić neće napustiti Stranku. 

U Stranci se nadaju da hoće. Ne bi im bilo uopće mrsko. I njima je dosadio. 

Umorili su se, saznajemo, od njegovih uzleta i "curikanja" svako malo.  Dozlogrdilo im je i njegovo prozivanje i okrivljavanje. Svi su krivi, osim njega i nekih oko njega. 

Njegovi poklonici u SDA uzvraćaju da se Zvizdić mora sačuvati i da bi njegov izlazak naštetio stranci. 

Neki od njih prijete da bi mogao objaviti i neki "prljavi veš". 

Kažu da u SDA najbolje znaju kako je Šefik Džaferović pobijedio Denisa Bećirovića. Ergo, nisu tu čista posla i Zvizdić bi to, kao, mogao (odlučno) razotkriti. 

Svađa koja traje unutar SDA-porodice napadno liči na indijske sapunice u kojima je vrhunac drame kada kamera zumira nekog glumca koji se ukeketi i napadno iskolači oči. I te izbuljene oči vas iritiraju i po agonizirajućih deset sekundi! A iza toga - ništa!

Zvizdić je u samom vrhu SDA već dugi niz godina. 

Do sada nije bio samo član Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Sve ostalo jeste. Šta je napravio na tim pozicijama, najbolje on zna. Ili ne zna.

Unutar SDA kandidirao se za tu poziciju pred prošle opće izbore, pa se sam povukao kada je vidio da je u utrci i Sebija Izetbegović. 

Između redova intervjua na Klix.ba može se iščitati da vrhu stranke nije halalio to poniženje. 

No, isto tako se može iščitati da se još nije pojavila stranka koja će mu omogućiti da zasjedne u jednu od tri fotelje u kolektivnom šefu države. 

Trojka se zabavila samom sobom. 

Percepcija i društvene mreže pokazuje se kao instrument koji se može obijati o glavu. 

Facebook i Twitter sve su puniji objava u kojima se vlast Kantona Sarajevo kritizira da je nesposobna. Smeća je sve više a korov nesmetano raste. Vlasti KS odgovorile su mobilizacijom radnika. Smeće se sporo odvozi, a kiša ne pogoduje planu da se grad ošiša. Društvene mreže ne prestaju odapinjati otrovne strele prema tri stranke u sarajevskoj vlasti...

Kada je Predsjedništvo BiH u pitanju, SDP signalizira da će imati svog kandidata. Makar jednog. Onog bošnjačkog. 

Narod i Pravda bi, kao dokaz da je stranka u usponu, morala ponuditi svog kandidata. Konaković - po uzoru na Zvizdića - i bi i ne bi. 

Naša stranka bi prije mogla ponuditi hrvatskog nego bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Ponajviše zbog SDP-a i njihovog Bošnjaka. 

Mirsad Hadžikadić će se najvjerovatnije kandidirati ponovo. Njegov rezultat prije tri godine iznenađujući je i on se nada da bi mogao biti još bolji.

Stranka za BiH reklamira nekakav svoj uspon. 

Dobili su novog lidera, mladog čovjeka koji želi apsolutnu (51 posto glasova) vlast. Da li će mu u tome pomoći Haris Silajdžić kandidaturom za Predsjedništvo BiH? 

Bošnjačke i ove "probosanske" stranke tradicionalno kandidiraju ljude za stolicu u tročlanom Predsjedništvu. I tu je uvijek velika gužva. 

Za Zvizdića to je riskantno okruženje. Pribojava se da neće proći. Mogao bi on osvojiti podosta glasova. No, nema drugog kruga izbora pa ga je strah da ne izgubi. 

Jes' da mu ne bi bilo prvi put. Kao premijera Sarajevskog kantona, kada je SDA bila neuporedivo jača, a njegova zvijezda sjajnija, porazio ga je Samir Silajdžić iz tadašnje Stranke za BiH. 

Ali, to se ne računa. 

Poraz u utrci za Predsjedništvo BiH je nešto što se ne može sakriti. Bošnjaci to dobro pamte. Poput slonova, decenijama unazad. 

Pošto su šanse da Trojka stane iza Zvizdića prilično mršave, on kalkulira. 

Njegova intervju-bura u čaši vode motivirana je htijenjem da u SDA ostanu ljudi za koje vjeruje da su mu lojalni. Pa da ih aktivira u nekim "boljim vremenima". Valjda. 

Računa da će, kao i prošli put, sjesit s Bakirom Izetbegovićem i izgladiti stvari. I da će sve biti kako je do sada. I sada.

Možda tako i bude. 

Izetbegović je mnogo puta pokazao da je spreman preći preko svega i pružiti ruku. Tako je bilo do sada. 

A onda je pomenuo "ćutologe" u SDA. 

Pa su krenule prozivke - opet preko društvenih mreža - tih "ćutologa". Pa su se neki od njih i probudili. Na tren. 

Opet društvene mreže. 

Zvizdić voli Twitter. 

Ali ta platforma i nije toliko popularna u Bosni i Hercegovini. 

On vješto istipka neku izjavu. Uslika je. I onda objavljuje na Twitteru. 

Onda se novinari i "novinari" pate s prekucavanjem ili prebacivanjem tog pisanja. Neki imaju čast da post dobiju u originalnom - word-formatu. 

I onda krene objavljivanje, re-twitovanje, prenošenje... paralelno ide i (režirano) tapšanje po ramenu...

Zvizdić se vrati u uljuljkano uvjerenje da je popularan. I da mora biti član Predsjedništva BiH. 

A na osnovu čega?

Toga što ga je Stranka postavila na svaku poziciju osim te?

I sad joj je spreman okrenuti leđa jer ovog puta to ne može?

Ako je tako, a nadamo se da odista nije, onda je teško naći veći politički autogol na inače katastrofalnoj bh. političkoj sceni.  


Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.