Bošnjaci, kao žrtve žive nepravdu. I iskreno ih bole ovakve situacije. Njihova je iluzija da će, ako brutalno kazne napadače na povratnike drugih nacionalnosti, ma koliko se rijetko dešavali, "popustiti" napadi na njih.
Teško je naći viđenijeg bošnjačkog političara koji danas nije reagirao na smrt Jele Pejić.
Ona je, kako su svi mediji objavili, bila jedina povratnica u srpskom selu na teritoriji Lukavca.
Jučer je pronađena mrtva.
Naravno da su odmah krenule medijske spekulacije.
I naravno da malo ko nije pomislio na nacionalno motivirano nasilje.
Bošnjački političari su reagirali. Posebno oni čiji je to resor. I, između ostalog, zatražili najoštrije kazne ili pooštravanje kaznene politike.
A onda je uslijedio obrat.
Starica je, tvrdi se, umrla prirodnom smrću!
Malo da je ko odmah povjerovao u tu verziju. Ali ona dobija sve veće utemeljenje.
Tek, zanimljiva je bošnjačka reakcija.
Osude, prije prvih rezultata istrage, odraz su najmanje dvije stvari - empatije i - mnogo bitnije - iskustva!
Više od 20 bošnjačkih povratnika ubijeno je nakon sloma agresije na Bosnu i Hercegovinu.
I niko nije kažnjen!
Ubica Melihe Durić iz Vlasenice bio je poznat svima. Skončao je na slobodi.
Porodica Murata Badića, koji je ubijen u Banjoj Luci, nije doživjela pravdu.
Kao ni potomci Meše Arnautovića, Sejfe Ahmetovića, Refika Sulejmanovića, Hasana Džafića, Rifata Muminovića, Hazima Čajlakovića, Rasima Bilalića...
Za njih nema pravde niti će je ikada biti, dok je ovaj koncept vlasti na sceni u Bosni i Hercegovini.
Bošnjaci, kao žrtve žive nepravdu. I iskreno ih bole ovakve situacije.
Njihova je iluzija da će, ako brutalno kazne napadače na povratnike drugih nacionalnosti, ma koliko se rijetko dešavali, "popustiti" napadi na njih.
Neće!
Apsolutno da se napadi na bilo koga, a pogotovo stare, iznemogle, ranjive grupe moraju najoštrije i osuditi i kazniti. U skladu sa zakonom.
Ako su zakoni blagi, moraju se mijenjati.
I tu dolazimo do suštine problema - na glasanju za takve mjere vidjet će se "u prvom čitanju" ko je iskreno za takvo nešto, a ko ne.
A u "drugom čitanju" gdje je taj zakon, još jedno mrtvo slovo na papiru, a gdje nije.
