Piše: Sead Numanović
Aleksandar Vučić se propeo na zadnje noge i njišti iz petnih žila.
Politička kreatura koja ne može zaštititi ni djecu Srbije, izgubio je kontrolu nad sobom i pokazuje svoje pravo lice. Prijeti, vrijeđa i oštri zube. "Kišobran" ili "stalak od kamere" na brdima oko opkoljenog Sarajeva sada bi zamijenio pravom puškom.
Temlje vladavine autoritarnog režima Aleksandra Vučića je proizvođenje neprijatelja. Tokom više od decenije njegove vlasti Srbija je proizvela najviše neprijatelja na svijetu. Svi ih mrze, a oni su mali, ali prpošni i neće se dati porobiti.
Umeđuvremenu, zarobljene su sve institucije Srbije i stavljene u službu jednog čovjeka. Koji sve više pokazuje znake neuračunljivosti.
Suočen s rastućim izazovima, predsjedniku Srbije i njegovim sljedbenicima očajnički treba što više neprijatelja.
Srpska napredna stranka je prije nepune četiri godine krenula u još jednu izbornu kampanju sa sloganom - "Aleksandar Vučić - za našu decu".
Danas je Srbija i država u kojoj su djeca posebno nezaštićena i na meti svakojakih ludaka. Oni su domaći, nisu došli iz bilo koje strane zemlje. Oni nasumično usred škole pucaju po djeci, ubijaju ih na ulicama srbijanskih sela, gaze autima i dave.
Vučić je prije osam dana prekinuo "vanredni" i "najhitniju moguću" sjednicu vrha Srbije da bi javnosti prenio da je dvogodišnja djevojčica ubijena. Njeno tijelo, iako je predsjednik Srbije odmah izjavio da su ubice sve priznale, ni do danas nije nađeno.
Srbija Aleksandra Vučića nepune četiri godine nakon slogana "Aleksandar Vučić - za našu decu", nije u stanju naći ni tijelo brutalno ubijenog dvogodišnjeg djeteta!
A da ga niko ne bi pitao ni to, Vučić proizvodi neprijatelje, prijeti, histeriše, vrijeđa, omalovažava...
I to je konstanta i njegove politike koju uredno slijede ostali srpski predstavnici u regionu.
Maksima te politike je - ili će biti kako mi hoćemo ili neće biti nikako. A ako se suprotstavite, poklat ćemo vas!
A Vučić se sprema i za to.
