Piše: Sead Numanović
Region je danas u znaku, s jedne strane sablažnjujućih reakcija javnosti u Srbiji (i entitetu RS) na konačnu presudu ratnom zločincu Ratku Mladiću, te s druge najavi sankcija Sjedinjenih Američkih Država prema nepoćudnima na zapadnom Balkanu.
Iako su, rekosmo, reakcije Beograda i Banje Luke "sablažnjujuće", one su sasvim očekivane.
To što danas čitamo s naslovnica vodećih dnevnih listova je nešto što je narativ vlasti Srbije već dugi niz godina.
A tabloidi su njen glavni megafon, instrument oblikovanja javnog mnijenja i poligon za iskazivanje onoga što Aleksandar Vučić još uvijek glasno ne može izgovoriti, ali na čemu marljivo radi.
Milo Đukanović, predsjednik Crne Gore stalno ponavlja da je politička nomenklatura Srbije danas ista (a mi kažemo i gora!) nego 1990. godine. Poruka je, dakle, da su u stanju izvesti isto i gore, nego prije tri decenije.
Ona misli i radi ono što jedan drugi Aleksandar, preziva se Vulin, kao i Ivica Dačić i još niz drugih zvaničnika, stalno ponavlja.
Stvaranje "velike Srbije" je cilj oba Aleksandra i kompletnog političkog vladajućeg establišmenta Srbije.
Opozicija nema ništa protiv.
Slično je i u entitetu RS.
Pod izgovorom da tako čuvaju glasove, opozicionari u ovom entitetu utrkuju se u Miloradom Dodikom u četništvu.
Iako su tu bitku nebrojeno puta do sada već izgubili, iako im se na toj platformi biračko tijelo stalno topi, oni uporno igraju na tu nacionalističku kartu jer im je bliska. Na njoj su utemeljili svoje političko bitisanje i - kada su bili u prilici - proveli genocid!
Joe Biden, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, jučer je u Bijeloj kući potpisao Izvršnu naredbu o uvođenju novih sankcija političkim zvaničnicima na zapadnom Balkanu. Uz bivšu Jugoslaviju, na listu je pridodata i Albanija.
Istog dana kada je potpisao Naredbu, Biden se oglasio i povodom konačne presude Ratku Mladiću.
Uopće nema slučajnosti u ta dva čina.
Polahko ali sigurno, zvanični Vašington se priprema za ofanzivu na Balkanu.
Ilustracije radi, u evropskom desku State departmenta od desetak najistaknutijih funkcionera, najmanje ih je pet koji imaju direktno iskustvo rada u Bosni i Hercegovini.
Ističemo poziciju nekadašnje ambasadorice SAD u Sarajevu Maureen Cormack.
Ona je na poziciji dva evropskog deska State departmenta.
Njeno ime i učinak u BiH više je nego dovoljan razlog da Miloradu Dodiku, ali i Draganu Čoviću san lahko ne dolazi na oči.
Arminka Helić danas je javno pozvala Vladu Velike Britanije i institucije Evropske unije da zajednički (s Amerikancima) djeluju na zapadnom Balkanu.
Ona nije pozvala London da koordinira svoje aktivnosti s Vašingtonom. To je suvišno jer britanski i američki zvaničnici to već uvelike rade.
Bošnjaci i Evropska unija dvije su najslabije karike američko-britanskog plana za Balkan.
Dok svi ostali znaju šta hoće i kako to ostvariti, rade predano na tome i javno i tajno, lobiraju, pišu "papere" i "non-papere"... Bošnjaci tradicionalno čekaju.
Nema ama baš niti jednog istinskog iskoraka.
