Naš je problem što imamo "sindrom zlatne ribice" i što suicidalno vapimo za nekim "normalnim Dodikom" kojeg nikada nije bilo niti će biti.
Piše: Sead Numanović
Rijetki su dani da u brojnim medijima u Bosni i Hercegovini, pa i šire, ne naiđemo na neku izjavu u kojoj se priziva "povratak" nekog "starog" Milorada Dodika.
Dodika, koji bi u takvim stupidnim vapajima trebao proći temeljiti "Zoran-Milanović-Tretman" - prvo sapun, onda parfem. I fizički. I mentalno.
I danas smo čuli nadu da bi se, vremenom, politički lider bosanskih Srba možda i mogao "vratiti u normalu".
Teško je reći da li takve izjave odaju glupost ili zlu namjeru.
Tačne nikako nisu.
Niti će biti.
Milorad Dodik je već predugo na političkoj sceni.
U jednom momentu govorio je da Biljana Plavšić "senilna baba", da su Radovan Karadžić i Ratko Mladić ratni zločinci, da je Slobodan Milošević kriminalac, da se u Srebrenici desio genocid... Sve su ovo njegove riječi.
Bila su to vremena kada su ga sa Zapada častili slatkorječivim epitetima i dolazili mu na noge u laktašku zabit.
Tapšali su ga po ramenima i na tenkovima međunarodnih mirovnih trupa i uz pomoć helikoptera istih, doveli na vlast.
Bila su to vremena kada je Dodik govorio ono što ne misli.
Prije, a pogotovo poslije toga, vratio se na stare postavke.
Ko ne vjeruje neka pogleda stenograme sa sjednica tzv. "skupštine srpskog naroda u BiH".
Kakvog to "novog" Dodika priželjkuje Trojka/Osmorka i njoj odani "analitičari"? Tog! Neiskrenog Dodika.
On jeste iznad svega "pragmatični" političar. Pričat će priču koja godi nečijem uhu ako je ona prethodno izdašno potkovana. Bilo parama bilo nekim drugim koncesijama.
Vjerovati da će Dodik biti kooperativan mogu samo glupi i zlonamjerni. A i oni koji nemaju nikakvog opravdanja za politički brak sa njime. Oni su prvi put u životu vidjeli Dodika face to face i on ih je šarmirao. Što, opet, samo dodatno i zorno svjedoči o plitkosti šarmiranih aktera.
Uskoro će biti punih 20 godina kako svjedočimo "novom", a ustvari pravom Dodiku.
To je i više nego dovoljno vremena da se neko temeljito upozna.
I upoznali smo ga.
Naš je problem što imamo "sindrom zlatne ribice" i što suicidalno vapimo za nekim "normalnim Dodikom" kojeg nikada nije bilo niti će biti.
Za 20 godina vlasti, osim što je postao bolesno bogat, Dodik je posijao sjeme zla koje će ovu državu i njene građane još dugo, dugo pratiti. Naruku mu ide i stanje u Srbiji koja samo dublje tone.
I mi, kao da smo osuđeni na slijepe kod očiju, moramo gledati i slušati nečije isprazne nade.
One, međutim, otkrivaju potpunu inferiornost pred Dodikom.
On se, ovakvim izjavama, samo portretira kao jedini i pravi lider. Od njega zavisi sve i mora mu se podilaziti, e ne bi li se dobila neka koncesija.
Ali evo, da besplatno educiramo političare - tesitrajte Dodika.
Ponudite mu da se na državnom nivou formira ministarstvo poljoprivrede, na primjer. Ili energetike. Ili oboje.
Zapad je voljan u te institucije upumpati milione eura!
Eto, dajte nek i sam Dodik, ako hoće, vodi tu instituciju.
Naravno, neće dati ni da se zucne o tome!
Ali, ni testirali ga nisu. Niti smiju.
Svi oni koji danas iščekuju ukazanje "dobrog Dodika" ubrzo će ga početi napadati. Desit će se to ili kada vide da su ostali kratkih rukava ili kad se približe prvi naredni izbori. A oni su u političkoj praksi Bosne i Hercegovine svake dvije godine.
I nemojte se iznenaditi ako se otkrije da su neki od tih "ratova" unaprijed dogovoreni. Dodik će nam to prvom prilikom reći, kao što redovno blebeće o svemu i svačemu.
