Historija Srbije kaže da niti jedan lider te države nije skončao prirodnom smrću. Svakog su Srbi ubili. I toga je Vučić svjestan, priznao mi je.
Piše: Sead Numanović
Aleksandar Vučić je ponovo danas imao "vanredno obraćanje" javnosti Srbije.
Ispuc'o je dozu za danas!
A možda i nije.
Političar koji je apsolutni rekorder po dramatičnim istupima u javnosti na dnevnoj bazi, današnji performans posvetio je - sebi. Opet!
On je, a kroz njega i cijeli srpski narod, žrtva. Svega i svačega.
Vuk u neudobnoj janjećoj koži.
I danas je škrabao po tabli, postavljao premise i nametao zaključke.
“Evo ja otvoreno kažem, mi nećemo da ratujemo protiv vas. Nećemo da ratujemo protiv Bošnjaka. To je moja poruka. Sve od sebe ćemo dati da to izbjegnemo, nećemo nasjesti na provokacije”, kazao je.
Aman!
Na ranu ga priviti. Ako je - a jeste - izjavio da neće rat s Bošnjacima, onda to samo znači da je rekao svim svojim poslinim da rade na tome!
Morao sam jednom sjediti s njim. Morao, inače ne bih nikad.
Prije toga me je u nekoliko navrata - spletom okolnosti - zvao na telefon.
Kada smo imali to "sjedanje iz moranja", vidjevši me prvi i zadnji put, ponudio mi je da zajedno - on i ja - pravimo srpsko-bošnjački savez!?
Pričao je protiv Hrvata - i onih u Hrvatskoj i ovih u Bosni i Hercegovini, koji su mu, kao ustaše, pobili porodicu u selu kod Bugojna, odakle potiče. Mržnju se nije ni trudio sakriti. Šta više!
Utemeljeno, govorio mi je tada kako gleda kako Andrej Plenković i Zoran Milanović, te njihovi pobočnici, "špartaju" po BiH, ne poštuju tu državu...
Rekao mi je da on tako ne radi i da - prije puta u BiH - uvijek nazove državnog premijera (tada je to bio Denis Zvizdić) i kaže mu kada ulazi u BiH, gdje ide, gdje će biti i kada će izaći iz BiH. I - reče - ponudi kafu premijeru, dok je u BiH, gdje mu odgovara.
Znam da ga je iznenadio moj odgovor da nisam čovjek koji se vodi logikom "da komšiji crkne krava" i da neću učestvovati u savezu dva protiv jedan, jer to nikome i nikada u Bosni dobra nije donijelo.
Nekih desetak dana kasnije isti taj Aleksandar Vučić ponudit će jednom mom kolegi, bosanskohercegovačkom novinaru - Hrvatu, prije početka intervjua, da njih dva prave savez - protiv Bošnjaka. Rekao mu je da su to teroristi, da im nema mjesta u Evropi... sve ono što je pretpostavio da bi godilo uhu ovog sagovornika. I on ga je odbio.
Naravno da nije prestao i negdje je "prošnjirao" i napravio savez protiv Bošnjaka.
I naravno da bi mi Vučić sada u lice slagao da se sve ovo nikad nije desilo.
Sa sve facom žrtve čija genijalnost nije shvaćena.
Danas je Vučić nastojao biti žrtva do maksimuma.
Kamen bi proplakao slušajući njegove žalopojke.
Vučić je danas, po ko zna koji put, ponovio da nije pucao na Sarajevo.
I čak sam mu spreman i povjerovati.
Zašto?
Pa zato što je to čovjek koji bi - ne trepnuvši - zapalio svijet. Ako bi se u tome opržio o šibicu, vriskao bi do neba. Ne mareći za svijet koji je zapalio.
Aleksandar Vučić je na srpskim položajima oko opkoljenog Sarajeva, u svojoj glavi, bio dežurni nosač stativa za kameru, odnosno kišobrana, ovisi šta mu u tom trenutku objašnjavanja svog prisustva na brdima oko glavnog grada Bosne i Hercegovine prije padne naum.
Njegov politički otac i osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj ne jednom je objašnjavao šta je Vučić, u kom svojstvu i U KOJOJ VOJNOJ FORMACIJI radio te 1992. godine u brdima iznad Sarajeva.
Vučić će uvijek plasirati priču da je sve što je ikada radio i radi - duboko humano, empatično, otvorenog srca, čiste duše...
I kad je sa govornice srbijanskog parlamenta govorio da će za jednog ubijenog Srbina ubiti stotinu Muslimana, bio je takav.
On je čovjek koji će ne jednom reći, pred desetinama ljudi, da treba poklati sve Albance.
Kad ne padne u vatru, onda kaže svoj podguznoj muhi Aleksandru Vulinu da to javno kaže.
I ovaj to - naravno - kaže.
Ima i ljude koji su zadzženi za pljuvanje po Trucima, Nijemcima, Amerikancima, Britancima, pa čak i Francuzima.
Kada se suoči sa oštrom reakcijom, lakonski odgovori: "Nisam ja" ili "Niti sam rekao niti ćete takvo nešto ikada čuti od mene".
I nastaviti svoj obrazac vladanja - malo Vulin i vulini, malo tabloidi... Nikad on da uprlja ruke.
Njegova medijska imperija je tek poseban fenomen.
Taj mentalni terorizam kojem je izloženo srbijansko društvo, uništio je društvenu supstancu.
Ako bi se nekada određivale kazne za neka zlodjela, gledanje TV programa medija sa nacionalnom frekvencijom ili čitanje tabloida komotno bi moglo biti jedna od strožijih kazni.
Natjerao sam sebe ne tako davno da gledam Dnevnik RTS-a. Nakon 37 minuta, izjurio sam napolje ne mogavši dalje trpiti to udaranje na zdrav razum svake sekunde.
A građani Srbije ne mogu izjuriti iz sobe!
I naravno da će se svako zapitati šta je u glavi onoga koji je izložen svakodnevnoj, sistemskoj propagandi mržnje koju generira Vučić!?
Već pomenuti Šešelj jednom je prilikom pričao da je, dok je on s glavešinama Srpske radikalne stranke, prekrajao karte bivše Jugoslavije, Vučić čitao Geobelsa. Tvrdi ovaj ratni zločinac da je aktuelni predsjednik Srbije detaljno studirao nacističkog zločinca. Nije teško izvući zaključak.
I Šešelj će, jednom zgodom, ispričati da je Vučić - u trenutku kad su njih dva ostali nasamo - cinkario Tomislava Nikolića, tada vršioca dužnosti Srpske radikalne stranke.
Obzirom da je Šešelj bio u pritvoru Haškog tribunala, Nikolić je vodio SRS. A Vučić mu je bio posilni.
Nikolić će kasnije izaći iz SRS-a i napraviti Srpsku naprednu stranku. U nju će, na velika vrata, uvesti "svog sina" Aleksandra Vučića. Ovaj će mu se odužiti smjenom i brutalnim bacanjem na političke margine.
Vučić je danas imao, dakle, još jedno vanredno obraćanje javnosti Srbije.
Ko god to nije gledao, nije gubio vrijeme.
Jer, nikada ne treba slušati šta Vučić priča. To je bezvezarija.
Treba uvijek gledati šta pričaju oni kojima Vučić upravlja - od Milorada Dodika, preko tabloida i TV stanica sa nacionalnom frekvencijom do Aleksanda Vulina, Ivice Dačić, Ane Brnabić (!?) do Zdravka Kneževića.
E ovaj zadnji, hudi "lider" jedne od niza prosrpskih partija u Crnoj Gori arhetip je poslušnika.
Taj se nesoj (Knežević) preponosno pohvalio da je s Vučićem dogovorio otkup lubenice u Zeti i time spasio poljoprivredu ovog mjesta.
E ne znam šta je ovdje grđe - spasilac ili stanje poljoprivrede!
O Vučiću i njegovoj vladavini mogu se ispisati tomovi.
Kada ovo zlo što je pogodilo region bivše Jugoslavije jednom prođe, u Srbiji će se mnogi stidjeti. Grdno stidjeti! I nemojte se čuditi kada drug - isto brojni - s nevjericom budu slušali i odbijali prihvatiti da se sve ovo desilo.
I neću ovog puta pominjati riječi fašizam i nacizam, iako su one najprikladnije za opisivanje stanja u Srbiji Aleksandra Vučića.
Nastojim ga razumjeti gledajući iz njegovi vizure.
Mislim da on sebe smatra prosvećenim apsolutistom. Milošem Obrenovićem 21. vijeka.
Ko iole pozaje historiju Srbije, zna šta to znači.
A ista ta historija Srbije kaže da niti jedan lider te države nije skončao prirodnom smrću. Svakog su Srbi ubili.
I toga je Vučić svjestan, priznao mi je.
