"Ovaj post nema veze sa islamofobičnom izjavom jednog domaćeg političara od neki dan".
Piše: Ahmet Alibašić
Virus vjerskog radikalizma po svemu sudeći je jako oslabio ali nije u potpunosti iskorijenjen.
Nasilna radikalizacija je kompleksan proces sa mnogo faktora rizika i raskrsnica sa nepredvidivim ishodom.
To otežava prepoznavanje kritične tačke u kojoj zdrava pojačana pobožnost prerasta u ekstremizam koji može ishoditi kobnim posljedicama za pojedinca i zajednicu. Prepoznavanje te tačke je posebno teško za roditelje i porodicu koja nije upućena u finese doktrinarnih i pravnih učenja vjere.
Roditelji se često obraduju da je njihovo dijete postalo pobožno da bi u neka doba otkrili da je dijete jednu zabludu zamijenilo drugom.
Ne postoji brzi test za kućnu upotrebu koji bi mogao pouzdano otkriti virus nasilnog ekstremizma. Ipak, jedan simptom bi trebao upaliti alarme da duhovni razvoj osobe ne ide u dobrom pravcu, a to je odbijanje da se namaz obavlja u zajednici (džematu) sa drugim muslimanima zbog ovoga ili onoga.
To je tzv. tekfir ili ekskomunikacija drugih muslimana iz vjere.
Iako svaki tekfir ne odvede u nasilje on je poziv na uzbunu koji ne bi trebalo zanemariti ukoliko želimo dobro osobi kod koje se pojavio. U takvim okolnostima najbolje se obratiti stručnoj osobi za pomoć i ne gubiti vrijeme.
P.S.
Ovaj post nema veze sa islamofobičnom izjavom jednog domaćeg političara od neki dan već sa povremenim slučajevima nasilnog ekstremizma u zapadnoj Evropi u koje su implicirani i mladi ljudi porijeklom sa Balkana.
