Vikić je nevin. Ko će suditi njegovim progoniteljima?

Logika „važno je optužiti“ kako bi se u javnosti stvorila percepcija o krivici onih koji su se branili, planirani je put za aboliranje stvarnih počinilaca ratnih zločina i sistema koji ih je planirao i osmislio.

Piše: Almasa Hadžić

Dragan Vikić, Jusuf Pušina, Nermin Uzunović i Mladen Čovčić, danas su nepravosnažno oslobođeni optužbi za ratni zločin koje im je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine stavljalo na teret.

„Tužilac nije dokazao ni jedan od elemenata da bi mu se sudilo kao nadređenoj osobi“, kazala je, neposredno nakon izricanja presude, advokatica Adna Dobojlić, braniteljica prvooptuženog u ovom predmetu, sarajevskog specijalca Dragana Vikića, jednog od simbola odbrane glavnog grada BiH.

Optužnica protiv Vikića i ostalih podignuta je u decembru 2016. godine i, evo, punih 6 godina optuženi su mrcvareni kojekakvim tužilačkim „dokazima“ da bi na kraju, sud presudio da nisu krivi.

Stoga se s pravom nameće pitanje šta je bio cilj optuživanja Vikića, Pušine, Uzunovića, Čovčića.

Jesu li, jednostavno, u zamišljenoj političko-tužilačkoj projekciji izjednačavanja odgovornosti „svih strana u sukobu“ za zločine počinjene devedesetih godina došao red i na ovu četvoricu, nakon što su godinama prije njih po raznim sudovima svoju nevinost dokazivali i još uvijek dokazuju mnogi branioci BiH i njihovi komandanti.

„Ovo su optužnice poredane na čiviluku“, primjetio je nedavno jedan od potencijalnih optuženika Tužiteljstva BiH, lokalni komandant jedinice Armije RBiH.

Njega već godinama prate i ispituju kojekakvi istražitelji policije Rs i Tužiteljstva BiH, razni lokalni špijuni i svjedoci po narudžbi, a kako bi ga strpali iza rešetaka jer je devedesetih godina imao hrabrosti da se u Podrinju stavi na čelo jedinice koja je branila njegovo selo.

Prije njega optužen je i na sud poslat skoro svaki Bošnjak, iole poznatiji ratni komandant čete, bataljona, brigade Armije RBiH i civilne policije iz Podrinja, regije u kojoj su tokom agresije počinjeni najstrašniji ratni zločini nad Bošnjacima, uključujući i genocid.

Dok oni hodaju i mrcvare se po sudovima, dotle najpoznatiji počinioce ratnih zločina – pripadnici vojske i policije Rs - slobodno žive, rade, hodaju po slavama, kafanama, vašarima, pa i protestima za očuvanje vlasti koja ih takve čuva, a što smo mogli vidjeti i jučer u Banjoj Luci.

No vratimo se Sarajevu.

Grad koji je bio pod opsadom Vojske Rs 1425 dana, u kome je ubijeno1601 dijete, u kome su zločinci ubijali ljude na pijacama, u redovima za hljeb i vodu, dok prelaze ulicu, i koji u svjetskim razmjerama slovi kao „grad heroj“, odavno se, procesuiranjem njegovih najhrabrijih branilaca i njihovih komandanata, pokušava pokazati kao grad zločina nad Srbima.

Čini to upravo državno pravosuđe na čelu sa tužiocima koji se, zbog svojih ratnih biografija, nikad nisu smjeli ni naći na tako odgovornim pravosudnim funkcijama.

Njihova logika „važno je optužiti“ kako bi se u javnosti stvorila percepcija o krivici onih koji su se branili, planirani je put za aboliranje stvarnih počinilaca ratnih zločina i sistema koji ih je planirao i osmislio.

Šest godina Dragan Vikić i njegovi saborci, predmet su iživljavanja Tužiteljstva BiH. Da ne računamo godine prije zvaničnog podizanja optužnice u kojima su bili ispitivani, istraživani, prisluškivani, praćeni.

Naravno, nisu ni prvi ni posljednji slične sudbine.

Ko će suditi progoniteljima nevinih?