Ona je slika stotina i stotina dječaka i djevojčica koji su, upravo u godinama u kojim je ona danas, svojim "zaveslajima" krenuli u osvajanje svijeta nauke, sporta, kulture i koje, baš kao nju, nisu mogli slomiti ni sistem koga nema, ni politika, ni zavist koja truje i ubija.
Piše: Almasa Hadžić
Moja generacija još uvijek pamti 1968. i Olimpijske igre u Meksiku, s kojih se plivačica Đurđica Bjedov u tadašnju nam zajedničku državu Jugoslaviju vratila sa jednom zlatnom i jednom srebrenom medaljom.
Imala je tada Bjedov 21 godinu.
Država se tresla od radosti, od ponosa, plakali smo dok se na dodjeli medalje joj intonirala jugoslovenska himna...
I imali smo pravo da se radujemo - i država i svi mi sa njom zajedno.
Iza uspjeha Đurđice Bjedov prije, zar je moguće, 54 godine, stajala je država, sistem...
Država se mnogo godina kasnije raspala, ali je Đurđica Bjedov ostala upisana u historiji jugoslovenskog plivačkog sporta kao osvajačica zlatne olimpijske medalje.
Večeras je srce zadrhtalo baš kao i te daleke 1968. godine.
Mostarka Lana Pudar u Rimu, zadnjim zaveslajima svojih dječijih ruku, približavala se ostvarenju svoga, ali i našeg sna – zlatnoj medalji na Evropskom seniorskom prvenstvu iz plivanja.
I uspjela.
Za one koji se pitaju "zar je moguće" – ogovor je "moguće je".
Lana Pudar je, najprije, dijete, odgajano na način da je talenat, uz ljubav, rad i odricanja u svakom poslu garant uspjeha.
Pa i u sportu kojim se bavi.
Dijete koje voli to što radi i koje u ostvarenju cilja, bar do sada, nisu mogli zaustaviti ni sistem koga nema, ni politika, ni zavist koja truje i ubija talentirane i uspješne, ni...
Da ne nabrajamo.
Lana Pudar, slika je stotina i stotina dječaka i djevojčica koji su, upravo u godinama u kojim je ona danas, svojim "zaveslajima" krenuli u osvajanje svijeta nauke, sporta, kulture i koje, baš kao nju, nisu mogli slomiti ni sistem koga nema, ni politika, ni zavist koja truje i ubija.
I koji danas u svijetu s ponosom kažu da dolaze iz države Bosne i Hercegovine, ma koliko god je neko negirao i ponižavao.
"To, Lano, razvali..." čuo se noćas glas dok se Lana približavala svom, ali i našem, prvom zlatu, a TV komentator uzbuđeno pratio završnicu finala 200 metara delfin.
I razvalila je.
Razvalila je, ustvari, sve predrasude da jedna plivačica, bez olimpijskog bazena u gradu u kome živi, može dostići vrhunac u sportu kojim se bavi.
Razvalila je sve predrasude o generaciji kojoj pripada i koja se godinama, u zemlji, ne malog broja "sjeldžija i nehljebovića" bori, ako ne za podršku, ono, bar da joj se prizna trud, uspjeh, pohvali je se, aplaudira joj se.
Večerašnji osmjeh na licu Lane Pudar je definicija svega čemu stremi njena generacija.
Hvala roditeljima Lane Pudar, njenim trenerima i mnogim koji su prepoznali vrijednosti ove vrijedne, talentirane, hrabre djevojčice.
Da djevojčice.
Ona je s pravom ponos Bosne i Hercegovine.
