Ustoličenje Joanikija. Trening za Bosnu i Hercegovinu

Šta će biti okidač Vučiću da pokrene mašineriju protiv BiH?

Piše: Sead Numanović


Sve ono što već mjesecima gledamo u odnosima Srbije prema Crnoj Gori moglo bi biti tek "pokazna vježba" za Bosnu i Hercegovinu. 

Srbija u posvemašnjoj agresiji na Crnu Goru još nije jedino poslala vojsku. 

Sve ostalo - jeste. 

Jučer smo vidjeli i borbeni helikopter koji na ceremoniju ustoličenja dovozi visoke funkcionere Srpske pravoslavlne crkve. Vidjeli smo i teško naoružane uniformirane ljude koji su okružili popa i odveli ga na ustoličenje. 

Kome nije jasno šta su poruke Srpske pravoslavne crkve i zvaničnih vlasti Srbije, kojima svesrdno služi dio Vlade Crne Gore na čelu s Dritanom Abazovićem, taj očito nema mozga!

Već i duže od dvije godine svjedočimo posvemašnjoj informativno-političkoj agresiji Srbije na Crnu Goru. 

Otpor građana Crne Gore, očito je vrlo iznenadio zvanični Beograd. 

Njima nikako za rukom da pođe da pokore malu, ali ponositu državu na obali Jadranskog mora. 

A ta obala jedan je od strateških ciljeva Beograda, ali i Moskve koja ga svesrdno podržava. Ta podrška ogleda se i u isporukama oružja. 

Moskva i Beograd stalni su partneri zla na Balkanu. 

Crna Gora već dugo je pod intenzivnim udarima. 

Jučer smo gledali (ruski?) helikopter u Cetinju. Sutra ko zna šta. Je li isti helikopter u danima prije inauguracije novog mitropolita SPC-a u Crnoj Gori, dovozio agente srbijanskih obavještajnih službi u Podgoricu i Cetinje? Ili je to rađeno uz pomoć više helikoptera?

Prije toga, Sjeverna Makedonija bila je žrtva "spontanih" demonstracija koje su u Sobranje, makedonski parlament, doveli grupu huligana koja je pretukla i nekoliko poslanika. Zvanično Skopje je sve zadokumentiralo i - nikom ništa. 

Srbijanske agenture i službe subverzije neprestano rovare po ostatku regiona. 

Dovoženje visokih zvaničnika SPC-a borbenim helikopterom u Cetinje najmanje je što je zvanični Beograd mogao uraditi kako bi vratio dug Crkvi. 

Njeni popovi su godinama blagosiljali i oruđa i oružja i vojnike koji su kidisali na Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo... Njeni su se popovi rado slikali s srpskim vojnicima, četničkim vojvodama i ratnim zločincima. I svesrdno ih krili od ruku (haške) pravde. 

Simbioza vlasti Srbije i SPC-a ima predugu historiju, a sada je (ponovo) sasvim očigledna. 

Patrijartšija i Predsjedništvo Srbije su kao nokat i meso. Kao da na čelu svega stoji jedan čovjek. A možda i stoji. 

Aleksandar Vučić je jučer medijima prenio da je bila donesena odluka da se odgodi ustoličene Joanikija. A onda je odluka promijenjena i ustoličenje nasilno provedeno...

Istovremeno, mi već neko vrijeme slušamo upozoravajuće poruke Vučića da bi smjena Milorada Dodika, s pozicije u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, makar, mogla biti opasna. 

Vučić u svom maniru već roni krokodilske suze nad stabilnošću BiH. 

Slična retorika lansirana je prije par godina u slučaju Crne Gore. 

I sada vidimo gdje je ta država. Podjeljenija je više nego ikada s tenzijama koje stalno rastu i rastu. 

Šta će biti okidač Vučiću da pokrene mašineriju protiv BiH?

To će odlučiti on sam. 

A mi smo već vidjeli svu armadu koja mu stoji na raspolaganju. Uključujući i vođe navijača. 

Nasilno ustoličenje mitropolita Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori poruka je i da to što je država u NATO-u, ne znači ništa. A i poruka je da građanski koncept nema budućnosti. 

Ili ćete biti Srbi i moji podanici. 

Ili...


Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.