Schmidtov izbor na čelo OHR-a može se tumačiti kao signal da je Zapadu pripala naša zemlja. Bit će “čarki” s Rusima, ali naš je put trasiran.
Piše: Sead Numanović
Očekivano, sve se dogodilo bez nas. Ili bolje
rečeno, bez obzira na nas.
Suprotno željama i upozorenjima Moskve, članice Upravnog
odbora Vijeća za provedbu mira (SB PIC) odlučile su da za novog visokog
predstavnika u Bosni i Hercegovini izaberu njemačkog političara Christiana
Schmidta.
Schmidtov izbor je završen i on dolazi 1. augusta
2021.
Moskva tu ne može ništa.
To što se prošle sedmice dogodilo moralo bi se
nazvati svojim pravim imenom – preuzimanje OHR-a od strane Zapada.
Da se ne varamo, na čelu OHR-a je uvijek bio
Evropljanin a zamjenik Amerikanac.
Rusa nema ni među
zaposlenim.
OHR je uvijek bio i ostao
instrument Zapada, ali sada je to crno na bijelo.
Ovaj korak označio je i odustajanje zapada od
politike popuštanja Rusiji i ruskim interesima u našoj zemlji. Ali je i najavio
zapadnu novu i zajedničku politiku prema BiH (a možda i regionu).
Ona sa sobom dakako nosi i neke rizike, ali ko god
u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru, region, ali i šire misli da o svim tim
rizicima na Zapadu nisu razmišljali, onda sve što se dešavalo oko izbora
Schmidta nije pratio dovoljno pažljivo.
Već mjesecima se Schmidtov izbor najavljivao za 2.
juni.
A onda je tačno sedam dana ranije, visoki
predstavnik Valentin Inzko podnio ostavku.
Javnosti u BiH i svijetu
javljeno je kako je Christian Schmidt izabran za njegovog nasljednika.
Od State Departmenta do
Ministarstva vanjskih poslova Njemačke poslana je slična poruka – izbor
Schmidta gotova stvar.
Isti dan Milorad Dodik pozvan je u Beograd kod
Aleksandra Vučića.
Tom prilikom Dodiku je ponovljeno da je za Vučića
Schmidtov izbor gotov, sugerirano mu je da ne pravi velike probleme, a medijima
kazano kako je, po pitanju žustre reakcije Banje Luke na preuzimanje OHR-a od
strane Zapada, Beograd ipak “suzdržan.“
“Christian Schmidt je veoma ozbiljan čovjek, on
je moj veoma dobar poznanik. Riječ je o jednom od najsnažnijih političara
Njemačke. Mislim da on nije čovek koji mrzi Srbiju i srpski narod. Ali
razumijem strepnje Milorada Dodika", reći će Vučić, dan prije
susreta s čelništvom manjeg bh. Entiteta.
Ovu srijedu čitavo vodstvo bh. entiteta RS odlazi
na ekskurziju u Beograd. Na vlastiti zahtjev, gotovo sigurno će još jednom čuti
ono što je Dodiku rečeno prošlu srijedu. A Vučić će pobrati lovorike u Berlinu
i Vašingtonu.
Hoće li se iza vrata tog
sastanka vrtiti drugačija priča, a za javnost slati oprečne poruke, vidjet
ćemo. Ne bi bilo prvi put.
U isto vrijeme Inzkovo pismo ostavke i informacija
o izboru Schmidta, UN-u će otići, nakon Generalnog sekretara, u ruke
diplomatskih misija Estonije i Francuske. Ove dvije EU i NATO članice, u dva
ljetna mjeseca između izbora i stupanja na dužnost Visokog predstavnika, su i
predsjednice Vijeća sigurnosti UN-a. A i za njih je izbor Schmidta gotova stvar.
Sve ovo govori o nivou detalja na koje se pazilo
tokom planiranja.
Naravno, svi oni koji dobronamjerno upozoravaju na
potencijalne rizike ovakve odluke Zapada imaju pravo.
Veliki broj političara, privrednika i medija, kako
u BiH tako i regionu, u periodu odsustva zapada zadužio se kod Rusa ili im
odgovara status quo.
Svi oni, vrlo lako i uz
određenu cijenu za našu zemlju i region, mogu biti iskorišteni kao instrumenti
ruske pobune prema Zapadu. A vjerovatno i hoće, onako kako smo to prije
nekoliko godina svjedočili u Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori. A i što
svakodnevno vidimo u Srbiji.
Rusija također već u novembru ove godine može u
Vijeću sigurnosti UN-a blokirati produženje EUFOR-ove vojne misije u BiH.
Ali, drugačiji put za ostanak EUFOR-ove misije u
BiH, i pored protivljenja Rusije, uz malo volje i nekoliko koraka je moguće
naći. Preduslovi su volja i interes Zapada.
Povlačenje NATO-a iz Afganistana nekome može biti
signal da volje i interesa za pronalazak načina za ostanak u BiH možda i neće
biti. Međutim, jasna poruka da se od KFOR-ove misije na Kosovu ne odustaje,
prije je znak nove podjele sfera interesa.
Moguće je i da novi OHR,
ovaj sa Schmidtom na čelu, ne bude koristio bonske ovlasti. Prema svemu sudeći i
KAKO SADA STVARI STOJE, - neće.Ali, uz zajedničku zapadnu
politiku i viziju za BiH, one možda uopće neće ni trebati.
U toj podijeli interesa,
čini se da su BiH i naš region dopali Zapadu.
Mjesta za paniku nema, ali trebamo biti oprezni.
Kao što stihovi jedne
pjesme od Letu štuke kažu: “Kao na zapad, kao da idemo na zapad.“
