Progon trudnica i bliskih srodnika onih koji su pravomoćno oslobođeni u politički montiranim procesima, najnovija je podla taktika iz kuhinje oko Gordane Tadić.
Piše: Sead Numanović
Teško bolesna trudnica nasilu se drži mjesecima u pritvoru.
Sestra pravomoćnom presudom oslobođenog funkcionera državnih institucija Bosne i Hercegovine proganja se, kako bi se njemu naštetilo.
Supruga svjedoka koji ne pristaje biti instrument u rukama ekipice okupljene oko Gordane Tadić, poziva se na informativni razgovo u vrijeme kada svaki tren očekuje porod.
Njoj se prijeti i nastoji se je prisiliti da daje lažne iskaze...
To je samo djelić trenutnog mozaika rada unutar Tužilaštva Bosne i Hercegovine.
Ako smo mislili da je ta institucija, na čelu s suspendiranom Gordanom Tadić davno dotakla dno, grdno smo se prevarili.
Nastojeći da na svaki način sačuva poziciju i nastavi s destrukcijom državnih institucija, Tadić, suočena s neminovnim odlaskom (u zatvor!), postaje sve razjarenija i brutalnija.
Osipajućem broju saradnika ona nameće nove metode moralnog dna (profesionalni je odavno nestao), u kojem su progoni bliskih srodnika onih koje ona već nerazumno i patološki mrzi, postaju sve omiljenije sredstvo.
I nema tu nikakvih skrupula. Pameti još manje.
Također, tim se aktivnostima pokazuje i stanje panike unutar kabineta Tadić, te šalje poruka da će ona, odlazeći s pozicije, nanijeti maksimalnu moguću štetu.
U tom poslu niko se ne obazire na ljude, njihova zakonska prava, zdravstveno stanje, moguće štete, pa i opasnosti.
Stanje postaje, dakle, alarmantno!
Situacija se odavno otela kontroli.
Niko se u timu Tadić ne obazire na upozorenja da to što rade nije zakonito. Davno su prestali brinuti o zakonima. Oni provode privatne ratove, ubijeđeni u svoju nedodirljivost i svemoć. Ne odustaju ni nakon što njihove političke montaže u sudskom postupku budu brutalno demaskirane. Bjesomučni i bezumni progon se nastavlja.
Iznad svega je, dakle, privatni interes šačice neprofesionalaca koji nanose ogromne štete Tužilaštvu BiH, kao instituciji, te pravosuđu i državi Bosni i Hercegovini u cjelini.
To čemu već neko vrijeme svjedočimo može se okvalificirati i nekim teškim krivičnim djelima.
Umiruje (mada baš i ne ohrabruje) to što se oštećeni bore i odlučni su tako nastaviti, svim dopuštenim pravnim sredstvima.
No, obzirom na sporost i klimavost nagriženih institucija, realno je bojati se da bi i takav poriv možda nestao...
