Jedini odgovor na pitanje, zašto baš sad, možemo naći u dvije činjenice.
Piše: Hamza Višća
I tako, Donald Trump povuče obarač, ne figurativno, već po komandnoj odgovornosti.
Istina senatori su se nešto kofrčili da ga dovedu u red, a on se potrudio da udari na nuklearnu infrastrukturu Irana ne liče na objavu rata.
Samo šamar.
Ne bih se začudio da je udare i najavio, ne koji sat ranije, nego više dana ranije. Tamam da se obogaćeni uranij premjesti, a broj žrtava svede na kolateralu.
A tri dana je trebalo i da se izmjeste američke baze iz Bahreina i Katara.
Jedini odgovor na pitanje, zašto baš sad, možemo naći u dvije činjenice.
Prvo, u 150 dana stolovanja u Bijeloj kući, nije postigao ništa prepoznatljivo. Treba mu taj štih pred NATO samit u Hagu, naredne sedmice.
Druga činjenica je da se EU i evropski trojac, Francuska, Njemačka i Velika Britanija, razgovorima u Ženevi sa iranskim ministrom vanjskih poslova, ozbiljno nameću kao moderatori svjetskih događanja i eventualnih pregovora.
A to smeta Trumpu.
On bi da počisti EU sa globalnih šahovskih tabli.
Na svaki pokušaj Brisela tragike u hipu. Pa i po cijenu pitanja koliko je vjerodostojno "dao" Iranu dvije sedmice, a odustao od davanja dva dana kasnije.
Koliko daleko će u tome ići, mogli bi saznati na NATO samitu, jer iako su rezolucije već spremne na usvajanje, još se pregovara - kako povećati izdvajanje za odbranu, na zahtjev Trumpa, koji vodi trgovinski rat protiv saveznika.
Ovaj članak nije moguće komentarisati.
