Travnik: Prava BiH i Hrvatska

Odnosi BiH i Hrvatske isuviše su isprepleteni. Kada u Sarajevu kišu, u Zagrebu je hladno oko srca.

Piše: Sead Numanović

U trenutcima dok je Zoran Milanović, predsjednik Hrvatske, obznanjivao da su mu "Srbi saveznici" protiv Bošnjaka i Bosne i Hercegovine i bestijalno opravdavao njihove - srpske - zločine po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Kosovu... u Travniku se pripremao pravi spektakl.

Ljudi velikog srca iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, potpomognuti Evropskom unijom, učestvovali su u pripremi i održavanju revijalne fudbalske utakmice Bosna i Hercegovina - Hrvatska.

Nogometni sudar bio je u pravom smislu te riječi - više od igre.

On je regionu poslao jednu sasvim drugačiju sliku odnosa između Bosne i Hercegovine i Hrvatske - sliku bliskih odnosa dva naša naroda koji su naprosto "osuđeni" na zajednički život.

Iako je ta poruka u potpunom srazu s trenutnim stanjem na terenu, u obje države, kada se prašina slegne, usijane glave ohlade ili implodiraju, travnička pouka nametnut će se kao imperativ.

Koliko god nepopularno sada bilo pledirati na sređivanje odnosa između Bošnjaka i Hrvata, koliko god se Dragan Čović iz petnih žila trudio zamutiti vodu i pokvariti ne samo odnose među ova dva naroda, već i remetiti političku scenu u samoj Hrvatskoj, vrijeme ne radi u prilog daljeg zaoštravanja odnosa na relaciji Sarajevo - Zagreb.

Takva politika ne koristi ni jednima ni drugima.

U bošnjačkim i probosanskim strukturama nagomilalo se toliko frustracije da taj osjećaj ponekad postaje opasno štetan i prijeteći kontraproduktivan.

Politički megafoni Dragana Čovića otišli su toliko daleko da je njima danas Zoran Milanović "pravi" Hrvat, on je ustvari predsjednik HDZ-a i istinski nasljednik Franje Tuđmana i Gojka Šuška. Andrej Plenković je, naprosto, "crveni".

Kao odgovor, kod Bošnjaka, koji su brojčano premoćni u odnosu na Hrvate u BiH, raste bijes i želja da se za sve ono što je Čović - Milanović - Dodik uradio, vrati istom mjerom.

Stvar je otišla toliko daleko i na ovoj strani da danas ne postoji autoritet koji bi bošnjačkom i građanskom dijelu BiH mogao sugerirati bilo šta. Pogotovo to važi za poruku da bi Hrvati, a ne "građani" (Iako su i bh. Hrvati građani ove zemlje) trebali izabrati svog člana Predsjedništva BiH.

Između Komšića i Čovića, izbora nema. Čović ne može sjediti u Predsjedništvu BiH i tačka!

U Travniku večeras bila je jedna sasvim drugačija slika. Nerealna u ovom momentu i tako moćna!

Zlatko Dalić, selektor fudbalske reprezentacije Hrvatske, odgovarajući na pitanje jednog od voditelja programa, ko će pobijediti u odmjeravanju sportskih vještina, kratko odgovorio:

"Naši!".

Rođeni Livnjak, prethodno, nije odbio niti jedno travničko dijete da se slika s njim. Selfiji su pucali u desetinama i desetinama izdanja, a Dalić nije skidao osmjeh s lica.

Utakmica je, koga to zanima, završila 5:5. I šta god ko mislio, omjer snaga na terenu realni je odraz rezultata kojim je revijalni meč završio.

Kapiten bh. reprezentacije, Johann Sattler svojski se trudio dati maksimum od sebe u igri.

U žaru, dodavao je lopte i igračima hrvatske reprezentacije.

Možda će neko reći da je travnička slika "socrealistička", davno prošlo vrijeme koje se više nikad vratiti neće i da su Bošnjaci i BiH i Hrvati i Hrvatska na dva sasvim odvojena i sve više suprotstavljena kolosjeka.

Ništa, kao takav stav, nije dalje od istine!

Odnosi BiH i Hrvatske isuviše su isprepleteni.

Kada u Sarajevu kišu, u Zagrebu je hladno oko srca.

Ne zato što se mi nešto aman zaman volimo, već zato što imamo nešto više od hiljadu kilometara zajedničke granice pa nestabilnost u BiH se odmah negativno odražava na bilancu Hrvatske.

U ovom momentu mi proživljavamo početak 1993. godine.

Ono što je nekada bio Mate Boban, danas je Dragan Čović.

No, to vrijeme prolazi i mi se trebamo spremati za jesen ove godine.

Način na koji ćemo strateški, a uz pomoć Zapada, urediti svoje odnose s Hrvatima, može poslužiti kao model na temelju kojeg ćemo graditi i bolje odnose s bosanskim Srbima.