Svi Dodikovi Bošnjaci

Kako stati u kraj prevarantima iz bošnjačkog naroda, koji se javno deklariraju kao zaštitnici bošnjačko-bosanskih interesa u RS, a istovremeno rade za interese onih političkih subjekata koji na svaki način Bošnjake iz ovog entiteta pokušavaju materijalno uništiti, politički minimizirati, kulturno devastirati.

Piše: Almasa Hadžić

Podaci govore da je na nedavnim izborma za gradonačelnika Prijedora, u mjestima gdje mahom žive Bošnjaci, na izbore izašao veoma mali broj birača.

Za one koji poznaju situaciju u Prijedoru, razlog je, kažu, bio u „predizbornim sugestijama“ bošnjačkih predstavnika u vlasti u tom gradu kojim se od Bošnjaka tražilo da, „ako neće glasati za kandidata SNSD-a neka onda nikako ne glasaju“.

Ustvari, rađe, neka ostanu kući nego da glasaju za protivkandidata Slobodana Javora, kadra iz SNSD-a.

Tačno je da nema razlike u odnosu prema Bošnjacima, niti prema državi BiH, bilo koji kanditat srpskih političkih partija da je izabran za gradonačelnika Prijedora, ali je od svega tačnije da je kadar izabran glasovima Bošnjaka, tražeći od istih da podrže kadar Milorada Dodika, to radio isključivo za lični, a nikako za interes naroda i građana čijim se zaštitnikom predstavlja.

A posebno ne za interese države Bosne i Hercegovine.

Ko je bošnjački kadar u Prijedoru, koji sebe voli predstavljati da „zastupa probosanski politički blok“ u RS, koji se, zarad ličnog probitka, slizao sa politikom Milorada Dodika, zna uglavnom svaki Bošnjak u ovom gradu, a i u entitetu u kome živi.

To je onaj koji je, zarad svog interesa, pristao da se mjesto u kome je tokom agresije bio mučen i prebijan više ne zove logor, već da se logoru ime predije u „sabirni centar“, kako to službene knjige RS evidentiraju, i tako zločincima halali, ne samo svoje, već i logorske patnje hiljada onih koji su u njima mučeni, tučeni i ubijani.

Jer, kako pravila nalažu, u sabirnim centrima, uglavnom, vrši se popis onih koji u njih navrate, utvrđuje tačnost njihove godine rođenja i mjesta prebivališta, zanimanje, zdravstveni bilten s posebnim akcentom da, slučajno, nisu zaraženi šugom ili kakvom drugom „češom“, dok se podaci obroju slomljenih rebara, nogu i ruku, danima izgladnjivanja, raznim vrstama tortura, do strijeljanja i klanja „prisutnih“ knjiže na adrese logora na kojim, ovaj, po svoj prilici nije boravio...

Svako, od volje mu, u ovoj zemlji ima pravo glasati i lobirati za političku partiju i njene kandidate koje simpatizira, bilo da su Dodikovi, Čovićevi, Stevandićevi, Nikšićevi, Izetbegovićevi, Komšićevi, svejedno.

Ali niko nema pavo zaklinjati se u interese naroda, posebno ne, bošnjačkog, da bi te interese kasnije prodavao za šaku vlasti i para, kako to već dugo pojedini trgovci bošnjačkim interesima, u manjem bh. entitetu, rade.

Milorad Dodik, znamo, ima svoje „certificirane Bošnjake“, tačnije bošnjačku rezervu kojom, za javnu upotrebu, tobože, brani interese drugih naroda u RS.

Nahvatao je takvih gdje god mu je bilo potrebno, počev od entitetskog Ustavog suda, Vlade RS, Vijeća naroda, raznih agencija itd.

Takvi i ne kriju da su njegovi, to jest „Dodikovi Bošnjaci“. I neka su.

Jednog takvog nesretnika, posljednjih dana, imali smo priliku gledati kako predsjedava sjednicama NS RS, gdje je, čak, narodnog poslanika Edina Ramića, nedavno, pokušao „podučiti skupštinsko-vjerskim pravilima“ RS koja se odnose na obavljanje džuma-namaza.

On bi, kako je izjavio, samo da se Ramić, bajagi, na vrijeme javio, „dozvolio skupštinsku pauzu za džumu“, premda je početak zasjedanja NSRS, kao Bošnjak, zakazao tačno u vrijeme početka džuma-namaza.

Bošnjački kadar koji trenutno predsjedava NSRS je kadar Dodikovog SNSD-a i njegovom izboru nema niko pravo prigovoriti. Dodikov, pa šta.

Bar znamo.

No pitanje je kako stati u kraj prevarantima iz bošnjačkog naroda, koji se javno deklariraju kao zaštitnici bošnjačko-bosanskih interesa u RS, a istovremeno rade za interese onih političkih subjekata koji na svaki način Bošnjake iz ovog entiteta pokušavaju materijalno uništiti, politički minimizirati, kulturno devastirati.

Kako stati u kraj bošnjačkim varalicama koji kandidatima partija koje negiraju Bosnu i Hercegovinu dopisuju glasove na izborima, ili za šaku eura lažu na sudovima u korist nekadašnjih ratnih zločinaca, a istovremeno, pod prozorima, u tuzi im uvehlih nena, svako malo odjekne pjesma „krstit će se i ko neće“.

Iskreno, takvi se već prepoznaju, samo im imena još niko javno ne izgovara.

A morat će. I to uz dokaze.