Susret Ahmada ibn Fadlana i Vikinga

Ahmad ibn Fadlan bio je na putu prema Povolškoj Bugarskoj. Faldan je tamo upućen kao izaslanik halife Al-Muqtadira.

Faris Marukić


Dokumenti primarnih izvora i povijesni tekstovi otkrivaju da je Ahmad ibn Fadlan bio faqih, stručnjak za islamsku sudsku praksu, na dvoru abasidskog halife Al-Muqtadira. Izgleda sigurno iz njegovog pisanja da je prije odlaska na svoju historijsku misiju, već neko vrijeme služio na dvoru ovog halife. Osim činjenice da je bio putnik i teolog u službi Abasidskog Halifata, malo se zna o Ahmadu ibn Fadlanu prije 921. godine i njegovog putovanja.

Od osmog do desetog stoljeća, Varangijanci, ljudi sa sjevera, iz Švedske i ostrva Gotland, pronalazili su najkraće puteve između riječnih ruta koje povezuju Skandinaviju i Konstantinopolj. Plovili su rijekama Dnjepar i Volgom do Crnog mora i Kaspijskog jezera, a u konačnici putovali kopnom do Bagdada. Do 830. godine Varangijanci su se etablirali kao vladajuća klasa među Slavenima južno od Baltičkog mora do Kijeva u novoformiranoj politiji poznatoj kao Rus. Iz tih područja i naselja Rus plemstvo kretalo je u putovanja trgovine i pljačke, prodaje krzna, voska i robova zarobljenih na sjeveru Evrope.

Takve trgovce i pljačkaše sreo je Ahmad ibn Fadlan 922. godine na Volgi. Ahmad ibn Fadlan bio je na putu prema Povolškoj Bugarskoj. Faldan je tamo upućen kao izaslanik halife Al-Muqtadira. Halifa je u Bagdadu primio vijest da su neka plemena iz tog područja primila islam, pa je uputio Ibn Fadlana kao svog izaslanika da ih posjeti. Ibn Fadlan će svoj susret sa Vikinzima Rusa opisati u sklopu svoga djela Risala.

Putopisac primjećuje loše higijenske navike Vikinga koje on u svom djelu naziva Rūsiyyah. Ipak, hvali činjenicu da svakodnevno češljaju kosu.

Kada je u pitanju njihov fizički izgled Ibn Faldan Vikinge opisuje ovako:

„Nikad nisam vidio ljude ljepše građene. Oni su poput palmi, svijetle ili crvenkaste kose.  Ne nose tunike i kaftan.“

Putopisac Vikinge opisuje kao ratnike pa kaže:

„Svaki od njih uz sebe ima sjekiru, mač ili nož. Nikad se ne odvajaju od svog oružja. Njihovi mačevi su široke oštrice, franačkog tipa.“

Na arapskog putopisca, ipak, najveći dojam ostavljaju vikinški pogrebni običaji, koje detaljno opisuje:

„Rekli su mi da obavljaju mnoge ceremonije kada im plemenske vođe umru, od kojih je zadnja kremiranje, pa sam želio da saznam više o tome. Konačno su mi donijeli vijesti da je jedan istaknuti čovjek među njima umro. Položili su ga u grob i pokrili ga krovom na deset dana, dok nisu izrezali i sašili sve njegove haljine. Tako, ako je umrli siromašan oni naprave brod, stave tijelo u njega i spale. Ako je čovjek bogat, skupljaju njegove stvari  i dijele na tri dijela. Jedna trećina ostaje porodici; od druge trećine se izrađuje odjeća za njega, od trećeg dijela se kuha medovina, koje piju na dan kada se jedna ropkinja ubije i bude kremirana sa svojim gospodarom. Oni piju medovinu dan i noć. Često se desi da jedan od njih umre sa čašom u ruci.“

Ibn Fadlanov susret sa Vikinzima dijelom je bio inspiracija za film 13. ratnik u kojem glavnu ulogu igra Antonio Banderas.


 

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.