Šta je Putinov najveći strah

politicki.ba

"Putinova moć i kredibilitet i opstanak Rusije u njenom trenutnom teritorijalnom obliku bili bi žrtva šireg rata s Ukrajinom i rastuće konfrontacije sa SAD i NATO-om".

Piše: Janusz Bugajski

    

Upozorenja Vladimira Putina NATO-u da se povuče sa ruskih granica razotkrivaju njegov strah od neuspjeha, kako u Ukrajini, tako i u zemlji.

Suprotno onome što kaže, Putin se ne plaši invazije NATO-a na Rusiju. Niti se plaši ukrajinskih napada na rusku teritoriju ili protiv onih koji govore ruski u Ukrajini. 

Njegov osnovni strah je da će nezavisna Ukrajina i kišobran NATO-a za regionalnu sigurnost razotkriti neuspjeh ruske države i ubrzati kolaps njegovog korumpiranog autoritarnog režima. 

I paradoksalno, još jedan napad na Ukrajinu će ubrzati taj proces.

Dok je prijetio Ukrajini rastućom vojnom invazijom skupljanjem neviđenog broja vojnika duž njenih granica, Kremlj je podigao ulog izdajući zahtjev protiv Vašingtona u formi dokumenta. 

Moskva je zahtijevala od NATO-a da se razoruža povlačenjem trupa iz svih država članica na prvoj liniji fronta, da odbije članstvo bilo kojoj drugoj evropskoj zemlji, uključujući Ukrajinu, i prizna sferu dominacije Rusije u svim zemljama koje graniče sa Rusijom.

Bidenova administracija je signalizirala da će razgovarati o ovim zahtjevima u narednim sedmicama nakon konsultacija sa saveznicima. Sada se suočava sa dva oštra izbora - ili da pokuša umiriti Moskvu ili djeluje odlučno, odbaci Putinov ultimatum i postavi sopstvene zahtjeve. 

Svaki kompromis oko osnovnih principa NATO alijanse jednostavno će ohrabriti Kremlj da zahtijeva dalje povlačenje i tvrdi pobjedu nad Zapadom.

Umjesto da daje kredibilitet Putinovim prijetnjama, Vašington bi trebao iskoristiti priliku da pokaže solidarnost, snagu i odlučnost NATO-a precizirajući savezničke zahtjeve Moskvi. Putin mora vratiti okupirani Krim i Donbas Ukrajini, ukloniti prijeteće vojno prisustvo Rusije na susjednim granicama i prekinuti pokušaje integracije Bjelorusije u ruske sigurnosne strukture.

Kako bi ojačala zapadnu snagu u pripremama za bilo kakve razgovore na visokom nivou s Moskvom, Ukrajini se mora osigurati svu vatrenu moć koja joj je potrebna kako bi bilo kakvu rusku invaziju učinila što bolnijom. Pored toga, može se objaviti lista teških sankcija Moskvi u slučaju još jednog vojnog napada na Ukrajinu, uključujući potpunu izolaciju Rusije od finansijskih tržišta i sveobuhvatni embargo ruskog izvoza nafte i gasa, što bi ovu zemlju gurnulo prema privrednom bankrotu.

Ali zašto Putin želi "sigurnosne garancije" kada ni NATO ni Ukrajina ne prijete ruskoj teritoriji?

Odgovor je sve veća potreba za međunarodnim uspjehom usred sve većeg straha od domaće krize. 

Odobravanje javnosti i opstanak režima se sve više zasniva na agresivnoj vanjskoj politici i antizapadnjaštvu kako bi se demonstrirao međunarodni utjecaj Rusije. 

Međutim, Putin se suočava s opasnošću da pogrešno procijeni vlastitu moć, a domaća kriza će biti ubrzana vojnim porazom usred ekonomskog pada za koji će se naširoko kriviti Kremlj. 

Dugotrajna vojna močvara u Ukrajini sa sve većim gubicima za ruske oružane snage možda neće biti održiva.

Režimi koji gube ratove ili ne mogu da ih dobiju kada su toliko uložili u pobjedu, uvijek se urušavaju u Rusiji. 

Veliki neuspjeh u ratu sa značajnim žrtvama potaknuo bi borbu za vlast i narodne pobune protiv diskreditiranog rukovodstva i naglasio nagomilane neuspjehe Ruske Federacije. Rusko carstvo je propalo tokom rata s carskom Njemačkom, a sovjetsko carstvo se raspalo nakon neuspjelog rata u Afganistanu. 

Putinova moć i kredibilitet i opstanak Rusije u njenom trenutnom teritorijalnom obliku bili bi žrtva šireg rata s Ukrajinom i rastuće konfrontacije sa SAD i NATO-om.


(Autor je istaknuti analitičar ruske politike. 

Tekst je izvorno objavljen na portalu WashingtonExaminer)

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.