Piše: Almasa Hadžić
Miomir Jasikovac, iz sela Snagovo, zaseok Jasikovci kod Zvornika, ratni komandant čete vojne policije Zvorničke brigade, sa adresom u Novom Sadu, nagodio se sa Tužilaštvom za ratne zločine Srbije i za smrt blizu dvije i po hiljade zarobljenih Srebreničana u čijem ubistvu su učestvovali pripadnici jedinice kojom je komandovao, nagrađen je kaznom zatvora od 5 godina.
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine u novembra 2022. godine podiglo je optužnicu protiv Jasikovca, stavljajući mu na teret zločin genocida počinjen nad civilima Srebrenice, odnosno za masovna ubistva srebreničkih zarobljenika u selima Orahovac, Petkovci, Roćević, Kozluk, Karakaj...
Nepuna dva mjeseca poslije, Tužilaštvo za ratne zločine Srbije, zahvaljujući njegovom posjedovanju državljanstva Srbije, također je podiglo optužnicu protiv Jasikovca i odmah sa njim sklopilo sporazum o priznanju krivice i visini zatvorske kazne.
Iako su pred sobom imali sve dokaze o izvršenju djela koje mu je optužnicom Tužilaštva BiH stavljeno na teret, Jasikovcu je, nagodbom, izrečena kazna od pet godina zatvora, koja više priliči kakvom falsifikatoru dokumenata ili istaknutijem šverceru kineske robe, nego li čovjeku optuženm za zločin genocida.
Pripadnici jedinice kojom je komandovao Miomir Jasikovac, kako je poznato, zarobljene srebreničke Bošnjake u julu 1995. godine, raspoređivali su, kako po vremenu, tako i po mjestu ubijanja. Jedni su ih strijeljali, drugi čuvali stražu dok ih strijeljaju, treći ih, još u samrtnom hropcu trpali u kamione i sakrivali po grobnicama širom Podrinja, ali sva ta djela u beogradskom sporazumu o priznanju krivice se ne pominju kao djelo genocida.
Jednostavno, presuđen je za ubistvo, baš kao da je onih oko 2.500 ubijenih Bošnjaka, na stratištima u Orahovcu, Kozluku, Petkovcima, Karakaju, Roćeviću...u smrt otišlo nakon kafanske tuče, a ne nakon zarobljavanja i masovnog pogubljenja od strane pripadnika VRs gdje su glavni akteri bili upravo pripadnici čete vojne policije Zvorničke brigade kojim je Jasikovac bio nadređen.
Onaj ko je samo jednom čuo ispovjest Nedžada Avdića, koji je preživo strijeljanje u Petkovcima, zna za stravične detalje zarobljavanja i mučenja zarobljenika prije odvođenja na gubilište, a u čemu su se, prema kasnije pronađenim dokumentima, posebno istakli vojni policajci Zvorničke brigade.
"Jovo provjeri da li su svi mrtvi, koji je vruć ispali metak ponovo", prisjetio se jedne prilike Nedžad Avdić, riječi jednog od egzekutora u Petkovcima koji se, dok je Avdić teško ranjen ležao pod mrtvim tijelima svojih sunarodnjaka, udaljavao sa mjesta strijeljanja.
Dosadašnjom identifikacijom je potvrđeno da je samo u Petkovcima ubijeno 809 Srebreničana, da su ubice, mahom, bili pripadnici vojne policije Zvorničke brigade, među njima i pominjani Jovo, koji je prema informacijama dobijenim u Zvorniku živio na području sela Đulići.
Da li i danas živi u Đulićima, to je pitanje za istražitelje Tužilaštva BiH.
Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije, a sve pozivajući se na davno potpisane dokumente o saradnji, sporazumom o priznanju krivice sa Miomirom Jasikovcem, zašto ne kazati "namagarčilo" je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine i ratnog zločinca umjesto u Tužilaštvu BiH, isporučilo "svojoj pravdi".
