Ratni pokliči ne gode nikom normalnom. No, ovog puta, umjesto straha postoji ratuća odlučnost da se zlo jednom za svagda slomi i satre.
Piše: Sead Numanović
"U historiji Srbije, nije zapamćeno ovoliko nacional-šoviniststičkog orgijanja i divljanja Srba. Ovoliko prijetnji, poziva na nasilje i rušenje svega što ima duh i boje druge vjere i druge nacije daleko prevazilazi i "slavne" predratne godine vladavine radikala i SPS", objavila je jedna osoba na Twitteru.
I odista, od Priboja do Prijedora. Od Bratunca do Janje, veličanje genocida, ratnih zločinaca i prijetnje da će se sve ponoviti u još gorem obliku ore se iz sve snage.
Nacizam u Srbiji i entitetu RS bukti.
Kako to izgleda najbolje znaju nesrbi koji žive u tim područjima.
Nacistička orgijanja prate nikave ili blage reakcije vlasti. I kada ih ima, zaglušene su ohrabrivanjem medija i političkih institucija, kakafonijom pohvala na društvenim mrežama koje pišu službenici vlasti i gromoglasnom šutnjom onih koji bi morali biti prvi u osudama, pogotovo Srpske pravoslavne crkve.
Iako bi ekumenski ona morala biti najodlučnija u suzbijanju zla, sasvim je suprotno.
Kao i prije 30 godina, popovi SPC-a su u prvim redovima poticanja na zločin.
Agresivni pohod Srbije na gotovo sve susjedne države 90-ih godina nije se dobro završio po njih.
Moćna armada slomljena je, Srbija je skoro prepolovljena - i populacijski i teritorijalno - a njen je predsjednik - Slobodan Milošević - skončao u ćeliji Haškog tribunala.
Svi viđeni čelnici Srba iz tog vremena osuđeni su za genocid, ratne zločine i druga zlodjela protiv čovječnosti.
Iako se čini da nikad krvožedniji nisu, nacisti iz vlasti, ali i opozicije Srbije, medija, intelektualnih i vjerskih krugova nisu svjesni da bi novi pohod na susjede označio kraj Srbije.
Ona bi nestala, udavljena vlastitom mržnjom i egzodusom stanovništva koje više neće živjeti u zemlji koja se svako malo laća puške i noža i kreće u zločinačke pohode.
Iako bi Bosna i Hercegovina opet platila veliku cijenu takvog zla, ovog puta bi se ona oduprla.
Za razliku od prije 30 godina, postoji kompaktna teritorija koja se može odbraniti, ali i povratiti ono što joj je oteto.
Bošnjaci jesu sabijeni ognjem i mačem od 1992. godine na 24 posto teritorije. Ali su ovog puta i iskusniji. Pa i spremniji.
Ratni pokliči ne gode nikom normalnom.
No, ovog puta, umjesto straha postoji ratuća odlučnost da se zlo jednom za svagda slomi i satre.
