SRAMOTA: Niko nije podnio tužbu protiv Dodika zbog vrijeđanja članice CIK-a

BiH je 2018. godine imala 25.000 registiranih nevladinih organizacija. Pretpostavimo da je ovaj broj u međuvremenu porastao. Većina njih tvrdi kako se zalažu za ljudska prava, što, logično, uključuje i prava žena. Ono što je još tužnije je da ni niko od njih nije reagirao.

Piše: Iman Sporišević

Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik u svom stilu nastavlja sa skandaloznim izjavama. Ovaj put je bio „isprovociran“ odlukom Centralne izborne komisije o poništenju rezultata izbora u Srebrenici i Doboju. Između ostalog, izvrijeđao je i članicu CIK-a Vanju Bjelicu-Prutinu zbog nacionalne pripadnosti njenog supruga.

„Gospođa koja predstavlja srpski narod je udata ili je bila udata za Bošnjaka u Sarajevu, muslimana. Neko će reći šta to ima veze, ma nemojte. Nema veze? Ma nemojte. To pokazuje koliko je sve namješteno“, kazao je Dodik na konferenciji za novinare.

Političari ili slabići?

Nažalost, navikli smo na ovakve izjave. Vrijeđanje žena je postalo uobičajena praksa.

Kada se nekom političaru ili moćniku ne dopadne određena odluka, on potom prelazi na blaćenje nečijeg privatnog života. Naravno, uvijek traži nekog koga smatra slabijim od sebe pa tako, gotovo uvijek, kao žrtvu izabere osobu koja je, eto, ženskog spola.

„Generalno rečeno, ovakav način vrijeđanja, ponižavanja, mizoginije postoji u javnim nastupima političara u BiH. I nije ovo prvi put da se nezadovoljni političari izražavaju na ovakav način.

Mi smo prateći predizborne kampanje naišle na mnogo sličnih izjava i komentara. Smatram da se političari, kada nemaju prave argumente, iz svoje nemoći ponašaju ovako, kao slabići“, rekla je za politički.ba Jadranka Miličević, direktorica Fondacije CURE (feminističko-aktivistička organizacija).

Naravno, dolazilo je (i dolazi) do prepucavanja muškaraca u javnom prostoru iz ovih ili onih razloga. Uvijek se vrijeđaju na osnovu dostignuća u poslovnom svijetu (ili je zastupljena tematika vrlo slična ovoj). Međutim, žene se vrednuju isključivo na osnovu stvari koje bi trebale biti njihova intima (sa kime su u vezi ili braku, da li su rodile, itd.).

Dodik je u praksu vrijeđanja žena na bh. sceni uveo novitet pa je tako spojio bračni status Bjelice-Prutine i nacionalizam prema muškarcu za kojeg je udata. Kako se samo smjela usuditi da pošteno obavlja svoj posao i da uz to bude sa muslimanom!

Zakonski okvir

Zakon o ravnopravnosti spolova je usvojen 2003. godine. Treba naglasiti da se, u pomenutom zakonu, termin nasilje ne odnosi isključivo na fizičko uznemiravanje. Ono također obuhvata i psihičku patnju koja sputava osobu da uživa u svojim ljudskim pravima i slobodama u svim sferama života.

Upravo o tome se ovdje radi. Svaka verbalna uvreda se odražava na psihičko stanje osobe te se treba shvatiti kao maltretiranje. Tragedija BiH (a samim tim i Balkana) se ogleda u tome da niko ne snosi odgovornost za kršenje zakona.

„Pošto BiH u mnogim slučajevima pokazuje da ne postoji kao pravna država, mislim da će tako i ovaj slučaj proći i da neće biti sankcije. Nepoštivanje Zakona o ravnopravnosti spolova je pokazatelj da ćemo i dalje imati ovakve komentare, jer nema sankcija.

Ni predstavnici/e Agencije za ravnopravnost spolova ne reagiraju, a to im je obaveza. Nemojte se čuditi što ni osobe koje su izložene ovakvim vrijeđanjima i poniženjima ne reagiraju“, navodi Miličević.

Nema tužbe, nema posljedica

Bjelica-Prutina je očekivala (Dodikovu) reakciju te je na sjednici CIK-a, izjavila sljedeće:

„Želim reći da se niko ne može sakriti iza mene i da niko ne može očekivati da pod pritiskom neću djelovati u okviru zakona. I to imam potrebu da kažem veoma jasno.

To se odnosi na ovaj slučaj i na neke druge slučajeve koje smo razmatrali kada sam indirektno ili direktno kroz medije ili na neki drugi način bila izložena pritiscima. Neću pružati alibi aposlutno nikome ko je prekršio odredbe Izbornog zakona. Napadi se mogu nastaviti još žešće“.

Međutim, ostaje činjenica da nijedna institucija nije reagirala u smislu podnošenja tužbe.

Pravni postupak nije pokrenut. U trenutku pisanja ovog teksta ne postoji niti jedna zvanična poruka podrške (koju je napisala neka NVO organizacija) upućena ženi koja je izvrijeđana na brutalan način. Ovo je bilo najmanje što se moglo učiniti povodom čitave ove situacije.

„Fondacija CURE, kao i Ženska mreža BiH, se oglašavala nekoliko puta u toku predizborne kampanje povodom sličnih izjava od strane predstavnika političkih partija, posebno kandidata na Lokalnim izborima 2020. Ništa se nije moglo uraditi povodom njihovih komentara“, izjavila je Miličević.

Konkretan odgovor povodom slučaja Bjelice-Prutine nismo uspjeli dobiti. Tužbe nema i čini se da ni ne postoji namjera da se pokrene.

Istina, javnost je sada možda više fokusirana na šokantne anonimne izjave o seksualnim uznemiravanjima koje se objavljuju na Facebook stranici Nisam tražila. Podrazumijeva se da je ovo izuzetno važna tema koju ne smijemo baciti u zaborav.

Međutim, da li ovo znači da trebamo zanemariti vijest o uznemiravanju Bjelice-Prutine? Da li se ovakvim stavom poručuje da je fizičko nasilje bitnije od verbalnog?

Ovo je još jedan dokaz kako se publika (i institucije i organizacije), pod utjecajem mainstream medija, „lijepi“ za ono što joj se servira kao najvažnije u određenom momentu, a vijest koja je jednako bitna ostaje po strani.