Spašavanje vojnika Milorada Dodika

No, to ne znači da je njegova politika rastakanja države BiH, pretvaranja ratnih zločinaca u nacionalne heroje, mirnodopskog etničkog čišćenja entiteta RS od Bošnjaka i Hrvata i uzurpiranja njihovih ljudskih prava, negiranja genocida... zaustavljena.

Piše: Almasa Hadžić

Da bi se javnosti, prije svega u Republici Srpskoj, pokazao kao čovjek koji ne povija leđa pred „mrskom međunarodnom zajednicom“, Milorad Dodik je pod uklanjanje ploče s Karadžićevim imenom sa Studentskog doma na Palama, jučer podmetnuo leđa najbližih članova Karadžićeve familije.

Istih onih s kojima je, samo prije četiri godine, aplauzom veličao zločinca, pokazujući tako da, kad su vlastita politička koža i moć u pitanju, Dodiku ništa nije sveto.

„Karadžićeva ploča“ kako je u žargonu zovu, nestala je na sugestiju Sonje Karadžić-Jovičević, kćerke ratnog zločinca.

Očekivano, neko je od Karadžiću najbližih srodnika, trebao da „naredi“ da se ploča sa ulaza u Dom, makne u podrum, a sve da bi Dodika, u roku koji mu je ostavio visoki predstavnik za BiH, bar za kratko, spasio briselskih sankcija koje mu odavno vise za vratom.

I samo što je Sonja Karadžić –Jovičević završila svoj performans o tobožnjoj ličnoj odluci porodice da ukloni ime njenog oca sa Studentskog doma na Palama, na scenu je stupio drugi Dodikov vjerni konjanik –spasitelj, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Milan Tegeltija.

Prije nego što je javnosti izdeklamovao svoj strah od Sarajeva, tačnije Bošnjaka, požalio se na ugroženost ličnog života u tom gradu, zatim najavio ostavku na sve dužnosti u pravosuđu BiH. Tegeltija je od Milorada Dodika, javno „primio k znanju zamolbu“ da odstupi na vrijeme, odnosno prije nego što bi sam Dodik bio prisiljen odstupiti.

Očekivano, jer za Dodika je bolje da ode Tegeltija nego on kao njegov politički šef, iako su i jedan i drugi, svako kroz svoj posao, godinama, sinhronizirano, štemali temelje države BiH.

Pitanje je da li jučer odigrani dupli pas Sonje Karadžić-Jovičević i Milana Tegeltije, s ciljem spašavanja Milorada Dodika od najavljenih sankcija, može istoga pomilovati za svu štetu koju je političkim djelovanjem u zadnjih petnaestak godina nanio državi BiH, posebno entitetu RS-a i narodu kojeg predstavlja.

Milorad Dodik jučer se nije oglašavao.

Nije branio ni ploču, niti pljuvao po „majstoru Incku“ koji mu je naredio da je skine, nije aplaudirao mržnji prema Sarajevu koja je šikljala iz usta Milana Tegeltije. Jednostavno, mjerkao je sa strane razvoj događaja, smišljajući način kako da abolira štetu koju je svojim djelovanjem nanio državi BiH, kako da se opere za lažno predstavljanje i neispunjena obećanja koja je davao svojim biračima i narodu kojeg predstavlja, i uz sve to, kako da spasi vlastiti imetak stečen zahvaljujući moći politike na čijim sedlima je jahao...

Milorad Dodik, jučerašnjim javnim istupima Sonje Karadžić - Jovičević i Milana Tegeltije, privremeno je spašen briselskih sankcija.

Nije.

Ustvari, bit će zaustavljana onog momenta kada, umjesto njegovih spasilaca, kakve smo jučer gledali, na megdan političkim autoritetima Evrope i njenim civilizacijskim vrijednostima izađe, Dodik, lično.