Piše: Sead Numanović
Da su "sutra" izbori, Željko Komšić bi glat pobijedio u utrci za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Ne zbog govora pred Ujedinjenim nacijama.
Još manje zbog toga šta radi kao član Predsjedništva (pogotovo ne zbog toga!).
Pobijedio bi uinat.
Komšić je izložen žestokoj kampanji osporavanja i omalovažavanjakoju vodi zvanični Zagreb.
I to mu je najjači izborni promotor.
Jer, znamo mi ko je Komšić. Neuporedivo bolje od bilo kog "izbornog", "medijskog", "političkog" i ko zna kakvog sve ne zagrebačkog "eksperta".
Ta odvratna kakafonija samo namiče glasove Komšiću.
Kako se iz Zagreba, a pogotovo Beograda, sve brutalnije udara na Bosnu i Hercegovinu, tako otpor kod nas raste.
U percepciji, Komšić se poistovjećuje s Bosnom i Hercegovinom. A nama je obaveza da Bosnu i Hercegovinu branimo jer druge domovine niti imamo niti hoćemo da imamo!
Iako je pažnja političke javnosti pogotovo u sarajevskoj čaršiji fokusirana na poziciju bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, danas je samo sigurna pozicija Komšića.
Sarajevska politička čaršija voli spekulirati da li će utrka za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH biti utrka jedan na jedan - Bakir Izetbegović protiv jednog kandidata opozicije. I vode se užarene rasprave o ishodu.
Ali, u konačnici i nije toliko bitno (mada jeste bitno!) koji će Bošnjak sjediti u kolektivnom šefu države. On ili ona je - Bošnjak i izdati neće. Bitnije je to drugo mjesto.
I onda čaršija u daljem i dubljem promišljanju dolazi do spoznaje da utrka 1 : 1 i neće biti tako dramatična, kako se izvorno misli, koliko će biti grozničavo iščekivanje kako se zove drugi član Predsjedništva BiH iz Federacije.
Elmedin Konaković reče i ponovi da nije ok da Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsjedništva.
Principijelno, to stoji tako. Šta bi bilo da je obratno i da Bošnjacima neko bira člana Predsjedništva BiH?
