„Jedan Nenad zaspao a drugi se probudio“.
Piše: Almasa Hadžić
Nakon što je Predsjedništvo Ujedinjene srpske zaključilo da se zakoni o vojsci i indirektnim porezima za čije je povlačenje sa države na entitet RS zaključak donijela Narodna skupština, ne trebaju usvajati, i sve to njen predsjednik Nenad Stevandić objelodanio kao „mudru odluku“, promtno se izjavom da „posmatra“ to što njegovi koalicioni partneri predlažu, oglasio Stevandićev „politički tata“ Milorad Dodik.
Stevandić, odnosno njegov partijski vrh, naprasno su zaključili, da je od svih zaključaka za koje su nedavno glasali njihovi poslanici u NS RS, koje su najavljivali da će od države BiH oteti „jedino bitno formiranje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća“ što bi, kako „mudro zbori“ bio preduslov vladavine prava i političke stabilnosti, a da ostalo, ko bajagi „poklanjaju državi“.
Da nije kako jeste, reklo bi se da je Nenad Stevandić iznenada promjenio politički stav, retoriku, ili kako bi narod kazao „jedan Nenad zaspao a drugi se probudio“.
Naravno da nije.
Pozadina zahtjeva Nenada Stevandića da entitet RS odustane od jednostranog vraćanja nadležnosti u oblasti odbrane i indirektnih poreza sa države na entitet je višestruka.
Prva i najglavnija je spašavanje samoga sebe od mogućih (najavljivanih) sankcija SAD, Velike Britanije i pojedinih zemalja Evropske unije gdje bi, dogode li se, Stevandićevo ime, zbog raznih koruptivnih radnji koje mu se pripisuju, moglo zauzeti istaknutu poziciju.
Druga, isto tako vrlo bitna, a što banjalučka čaršija odavno opservira, je da Stevandić po svaku cijenu nastoji vratiti, već duže vremena poljuljano povjerenje Milorada Dodika, izgubljeno pokušajem nametanja važnosti njegove partije u koalicionim odnosima sa SNSD-om, više nego što joj pripada.
Najviše je to izraženo u lokalnim sredinama, gdje sve češće dolazi do razmimoilaženja u stavovima odbornika Ujedinjene srpske i SNSD-a, što je posebno izraženo u Banjoj Luci, Zvorniku, Bratuncu...
Dodikova podrška Stevandiću, u zahuktaloj istrazi oko malverzacija u zdravstvenom sektoru, vezanim za opskrbu zdravstvenih institucija neophodnim materijalima i opremom u vrijeme dvogodišnje borbe sa koronom, u ovom trenutku itekako je potrebna, posebno što je jedan broj Stevandićevih stranačkih kolega već duže vremena u pritvoru.
Odnedavno u pritvoru je i njegov pozajmljeni vozač i veliko je pitanje ko je šta od pritvorenih, spašavajući vlastitu kožu, kazao istražiteljimva.
Nenad Stevandić nije ni malo glup čovjek i svjestan je da je jedino Milorad Dodik taj koji bi, bar na nivou entiteta, u ovom trenutku, mogao pomoći da se spasi od istraga koje mu vise nad glavom.
Stoga je Stevandić, kako u svoje, tako i u Dodikovo ime kukuriknuo da svi čuju kako vraćanje nadležnosti sa države na entitet, kad su u pitanju vojska i indirektni porezi, ne bi trebalo biti sporno, čime je pokušao dati do znanja, prije svih, pratiocima iz međunarodne zajednice da je riječ o dobrim namjerama entitetske politike koju zastupa skupa sa Miloradom Dodikom.
Uz jedan uslov, naravno, a to je zamišljeno formiranje entitetskog Visokog sudskog tužilačkog vijeća, čiji bi tužitelji i sudije „sve po zakonu“ od odgovornosti za mnoge nezakonitosti u koje su se upleli, istovremeno, spašavali i Milorada Dodika i Nenada Stevandića.
Nenad Stevandić izgovorio je ono što Dodik još uvijek ne može, ili ne smije prevaliti preko jezika.
Ovaj je to učinio svjestan da će tužioci, ipak, prije stići pred njegovu, nego pred Dodikovu kapiju.
