Piše: Almasa Hadžić
Sudeći po najnovijim dešavanjima u
Crnoj Gori, tačnije u Pljevljima, gdje su, zbog imenovanja Bošnjaka, Harisa
Đurđevića, na mjesto načelnika lokalnog Centra bezbjednosti, organizirani protesti,
nacionalističko-litijska mržnja ponovo je iskipjela na ulice Crne Gore.
„Ustala je Sparta srpska, neće ovo
biti Turska“ grmjelo je pljevaljskim ulicama, a organizatori, očekivano, bili
su politički subjekti, tačnije partije koje čine vladajuću većinu u Crnoj Gori,
čiji su lokalni emisari istog dana zatražili da se obustavi Đurđevićevo
imenovanje.
I ikonografija i „muzički
repertoar“ i sva šovinistička histerija koja je tutnjala pljevaljskim ulicama,
neodoljivo je podsjećala na skorašnje litije, samo, ovog puta lišene
svešteničkih mantija, što sve skupa, nije umanjilo neskrivenu mržnju spram
svega što nije „njihovo“, tačnije što ne pripada njihovoj naciji i vjerskom svjetonazoru.
Poruka da ne treba dozvoliti
Bošnjaku, tačnije, muslimanu, da stoji na čelu neke institucije, bila ona na
lokalnom ili državnom nivou, bila je očigledna.
Nacionalistička histerija koja već
skoro dvije godine bukti Crnom Gorom, za generacije koje sada žive, ekspanzija
je mržnje viđene još prije 30 godina samo što su se sada akteri promjenili.
Na sceni su, naime, potomci onih
koji su početkom devedesetih, iz Crne Gore odlazili na ratišta širom tadašnje
Jugoslavije, ubijali sve što nije njihove nacije i vjere, pljačkali, silovali
šta su i koga stigli počev od Dubrovnika, do Vukovara, Foče, Kalinovika,
Višegrada, Srebrenice...
Kao jučer da je bilo, kada sam
zadnjeg dana novembra 1991. godine, na
Autobuskoj stanici u Trebinju gledala iste scene, kakve su prije dva dana
viđene na ulicama Pljevalja, samo tada potpomognute zloslutnim rafalima kalašnjikova kakvi su
godinu dana kasnije, s pečatom takozavanih „crnogorskih rezervista“, odjekivali
po istočnoj Bosni.
„Dubrovnik je naš“, „sprem'te se
sprem'te“, „neće ovo biti Turska“ odjekivalo je, tada, iz pijanih grla
crnogorskih rezervista, čiji su sinovi i unuci, evo, trideset godina kasnije,
izmilili na ulice crnogorskih gradova u kojima, bez mogućnosti da kao nekad
izađu van granica svoje države, sada pozivaju na etničko čišćenje svih
segmenata crnogorskog društva. A potom i države.
