Nermin želi još jednom, zadnji put biti premijer. Ponaša se kao da u stranci nema jedan Igor, Irfan, Denis ili Saša, koji bi sigurno željeli nešto drugo - da socijaldemokratija i SDP nadžive trenutnog predsjednika.
Faris Marukić
Problemi ljevice, u širem, evropskim smislu, želja je za povratkom uzorima iz prošlosti, u kojima novije generacije sve teže pronalaze uzore. Tako je zanemaren osnovni princip aktivne socijaldemokratije - kontinuirano inoviranje s namjerom ostvarivanja univerzalističkih ciljeva.
U tu zamku upao je i SDP koji svoje glasače lovi mrežom jugonostalgije, ne tražeći novi univerzalizam zasnovan na realnosti trenutnog stanja.
Sam vrh SDP-a intuitivno svjestan je tog procesa, a dio je spreman da se u njega utopi. Jedan od njih je predsjednik stranke Nermin Nikšić. Njegovo djelovanje izgleda kao da 2026. nisu izbori već Sudnji dan, kao da SDP-a više neće biti.
Nermin želi još jednom, zadnji put biti premijer. Ponaša se kao da u stranci nema jedan Igor, Irfan, Denis ili Saša, koji bi sigurno željeli nešto drugo - da socijaldemokratija i SDP nadžive trenutnog predsjednika.
Međunarodno faktori, posebno visoki predstavnik Schmidt dobro su namirisali ovo stanje bh. ljevice. Odlučili su da na čelu s Nerminom građanska ljevica istrči posljednji, počasni krug.
To je bila Schmidtova oktobarska hedija za SDP, jer njegove izmjene Izbornog zakona u potpunoj suprotnosti s osnovnim postulatima modernog, zapadnog društva.
Ideja građanske Bosna i Hercegovine, glavna brana podramljivanju interesnima Beograda i Zagreba, treba postati stvar prošlosti - Schmidt je želi gurnuti u ambis.
Schmidt tako SDP-u daje da bi mu oduzeo, jer, SDP i građanska država su nerazdvojni pojmovi - smrt prvog ujedno je i slabljenje drugog.
