Šta me briga ko će biti na čelu SDA.
Piše: Almasa Hadžić
Slušam, čitam i nikako moje moždane vijuge da "provare" ovoliko interesovanje bošnjačke (ne)pameti za predstojeći kongres SDA, predkongresne (ne)demokratske aktivnosti vrha stranke, žalovanje i tugovanje zbog eliminacije kandidature Šemsudina Mehmedovića za poziciju predsjednika...
Amaaan...
Ustalo i muško i žensko da priča o partijskoj (ne)demokratiji, kako oni što su doćerali do šestog razreda osnovne, tako i oni što su pokupovali diplome po zadružnim domovima širom BiH pa se s njima ugurali u vlade, vijeća, komisije, upravne i nadzorne odbore...
I koji se, svi skupa, u demokratiju i demokratske procese razumiju "ko Mara u nešto".
Puna su usta (ne)demokratije i onih što su čim je svanuo Dejton, zahvaljujući potpisima "važnih članova stranke" namakli sebi borački staž pa nas godinama obmanjuju svojim doprinosom u odbrani države, kao i onih sa visokim školama što su kroz partijsko članstvo toliko ofajdili pa ih danas zovu "ugledni biznismeni" i "ljudi vrijedni poštovanja" za koje su "po difoltu" kako bi rekao jedan bivši SDA "uglednik" redovno obezbjeđeni prvi safovi i na državnim i vjerskim svetkovinama.
Iz svih njih, naprosto, kipti demokratija, poštenje, patriotizam, briga za budućnost države, provreli nezadovoljstvom viješću da na Kongresu SDA neće biti više kandidata za predsjednika ove najveće bošnjačke stranke.
Nekima, bajagi, žao što će, obzirom da na listi kandidata za predsjednika nije ostao Šemsudin Mehmedović, već samo Bakir Izetbegović, SDA zbog toga otići "u neku stvar", to jest u materinu.
Neki, opet, prijete da će, poput onih što danas državi o glavi rade, napustiti stranku jer u njoj "nema demokratije" iako isti, otkako je SDA dobila rodni list, ne miču sa visokih položaja u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti BiH, gdje su, zahvaljujući pozicijama u stranci, godinama, upravo nedemokratskim izborom, sebi namicali funkcionerske stolice i sve ono što uz njih ide.
Koga vi lažete?
O kojoj demokratiji i "demokratizaciji SDA" vi pričate?
Prvenstveno vi koji ste zahvaljujući SDA dobili sve u životu i što jedino za svoju djecu možete kazati da vam ih nije dala, to jest, napravila stranka.
Mislite li da su pomrli oni koji su iz najčasnijih pobuda stvarali SDA, godinama na glasačkim listićima zaokruživali njeno ime, vjerujući vama takvim jer ste im pričali o boljem životu, o pravdi,o političkoj časnosti...
Nisu!
Doduše, neki jesu i to u tišini, bez pozicija i privilegija, bez stranačkih poticaja, bez ikakvih primanja i penzija, poput rahmetli Asima Hadžića Đede s Kula Grada, koji je svoj život okončao u svojoj polurazrušenoj kući, jer je kad je država legalno davala pomoć povratnicima smatrao da "ima prečih".
A svoje i zdravlje svojih sinova dao je za državu, za stranku kojoj je vjerovao da će "vratiti dostojanstvo Bošnjaka" za čije predstavnike je vjerovao da će "pravedno vladati" i da će se natjecati u znanju i moralu, a ne u namicanju pozicija, sticanju imetka, gradnji vila, kupovanju spratova u stambenim zgradama za koje će se samo za njih graditi liftovi itd, itd.
Upravo, njemu, i takvim kao on, za života, teško da su ikada ikakav Šemso ili Bakir, kao i njihovi gradski i seoski stranački namjesnici, bajagi, čuvari SDA obraza, pokucali na vrata kuće u kojoj je živio na Kula Gradu s pitanjem kako i od čega živi.
Stoga, šta me briga ko će biti na čelu SDA.
Ko će na tom Kongresu biti izabran u prvi stranački saf, a posebno ne treba da me je briga hoće li se nekakav Šemso i na stotine drugih Šemsa što se godinama kližu po SDA (puni k'o brod) naći na listi kandidata za predsjednika i dobiti mogućnost da, umjesto sadašnjeg "vladara stranke" to postane neko od njih.
Nikad niko ni mene, a ni mnoge kao ja na izborima više neće moći prevariti slatkom pričom o čuvarima države i Bošnjaka u njoj, da li to bila SDA ili njihovi strančki pobačaji koji su se sklonili u druge političke projekte, posebno ne političke crvotočine sakrivene pod plaštom socijaldemokratije.
Podršku će dobijati oni čija djela budu svjedočila o njihovoj pravdi, ljudskom i političkom karakteru.
I da se razumijemo: Stranka demokratske akcije potrebna je Bosni i Hercegovini, posebno Bošnjacima.
Ali ne onakva kakvom su je gradili oni koji ovih dana, leleču nad njenom sudbinom, isključivo, što ih nema na popisu stranačkih tijela koja će im moći ovjeriti neku novu poziciju u vlasti, a s njom obezbjediti i dobar prosjek za penziju.
U SDA je bilo, a i danas ima, dosta časnih i poštenih ljudi, pametnih, obrazovanih i, apsolutno, svjesnih odgovornosti ove stranke za stanje u državi, posebno kad je u pitanju opstanak bošnjačkog naroda u njoj. Ne budu li je takvi predstavljali, onda su zaista u pravu oni koji tvrde da će SDA kao politički projekat ubrzo postati pluskvamperfekat, ustvari, otići "u neku stvar".
"A što se tiče izbora kandidata za predsjednika SDA, birat će se na način kako se biralo i u SDP-u, Našoj stranci, Stranci za BiH, NiP-u, HDZ-u, SNSD-u, SDS-u ... ustvari u strankama koje na ovaj ili onaj način čine vlast u BiH i kojima, otkako su upisane u stranački grunt, demokratija ni na avlijska vrata nije smjela proviriiti".
Ne mislite valjda, svi skupa, da je ovaj narod toliki blećak?!
P. S.
Iskreno, bit će mi nemjerljivo drago da, nakon Kongresa SDA vidim razočarane, principijelne članove ove stranke kako javno vraćaju svoje, već obuđavile stranačke legitimacije, formiraju nove stranke čija će demokratska odrednica u imenu biti put nekih novih pozitivnih procesa u zemlji.
Zašto ne, ako im je do demokratskih procesa u društvu stalo na način kako nas to ovih dana uvjeravaju.
