Na državnom nivou Trojka, svjesno ili ne, daje prostor Čoviću da zadovolji i opoziciju unutar Hrvata, koji je tako na putu da hermetički zatvori hrvatski politički prostor.
Faris Marukić
Oktroirani Dejtonski mirovni sporazum dao nam je jednu mučnu nužnost - koaliranje patriota i separatista, koje mediji, pogrešno, kolektivno, nazivaju nacionalistima, iako je svima, kao dan, jasno ko je za ovu državu, a ko protiv nje. Ali dobro, valja iskašljati sve te naslage komunizma. To je, svjesni ste, neka druga priča.
U toj postavci stvari ovi prvi, opet nužno, izgledaju kao oni koji udovoljavaju separatizmu, jer prosto poštuju diktat Dejtona. Patriota je posljedično i leglista. Trojka se u tim odnosima postavila potpuno pasivno-vjerovatno zbog straha da će HDZ razvrgnuti taj brak.
Visoki predstavnik, mješavina stabilokratije i obnovljenog straha od islama u Evropi, dodatno je pritegao omču i polako zatvara i taj mali prozor kroz koji je mogao da uđe bauk demokratije. Da je to tako, govori i trenutak kada je obznanjena odluka o izmjenama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, netom po zatvaranju biračkih mjesta. Christin Schmidt poslao je jasnu poruku: Džaba bacate pare na izbore.
Naivni i zlonamjerni bi rekli da se tim potezom rješava nacionalno pitanje, koje otvara prostor "relaksacije odnosa". Ipak, izmjene su dovele Dragana Čovića u poziciju da i sam igra ulogu neke vrste visokog predstavnika. On je sada, vrhovni tumač Ustava i zakona, osoba koja određuje ko će, a ko neće u vlast.
Na državnom nivou Trojka, svjesno ili ne, daje prostor Čoviću da zadovolji i opoziciju unutar Hrvata, koji je tako na putu da hermetički zatvori hrvatski politički prostor.
Čović istovremeno vodi dvije šire politike, koje niko neće da vidi. On prazni Bosnu i Hercegovinu od Hrvata, a istovremeno osigurava svoju nezamjenjivost. Te dvije politike jako su komplementarne, jer depopulacija slabi pluralizam, a ublažava lošu demografsku sliku Republike Hrvatske. Ako tome dodamo evropski strah od islamske države u Evropi, dobit ćemo jedan paradoks- HDZ poslije Hrvata. Naravno, iseljavaju se i Srbi i Bošnjaci, ali to nije alarm za Evropu, mada već možemo jasno pratiti odumiranje političkog pluralizma kod Srba.
U Americi ima poslovica da su sigurne samo dvije stvar- porez i smrt, dok je kod nas umjesto poreza uskočio HDZ. Doduše, kažu, da tamo gdje je čvrsto bio HDZ i prije nije bio poreza.
Valjda u svakoj tragediji ima elemenata komedije!
