Ali to ne znači da trebamo spavati mirno i vratiti se našem uobičajenom životu. Naprotiv!
Piše: Sead Numanović
Vrlo nerado i s teskom mukom kuckam
ova slova.
Moje gostovanje sinoć kod Senada
Hadžifejzovića, u Centralnom dnevniku, izazvalo je i jos uvijek izaziva jako
puno reakcija.
Uglavnom su očekivane. I one dobre i
one loše. Hvala svakome ko se osvrnuo i ko će se osvrnuti na razgovor Senada i
mene. I s pohvalom i s kritikom.
Sve što sam rekao sinoć – mislim. I gore
od onoga sto sam rekao!
I ODMAH DA KAŽEM – RATA NEĆE BITI.
Ali to ne znači da trebamo spavati
mirno i vratiti se našem uobičajenom životu. Naprotiv!
Ukoliko nas „non-paper“ koliko-toliko
ne prodrma i natjera da počnemo razmišljati i raditi u skladu s novim
spoznajama, desit će se „non-paper“. I nas neće ama niko i ama baš ništa
pitati.
Svijet se mijenja iz temelja.
Stari postulati idu u historiju, novi
se formiraju.
Gradi se jedan surovi svijet.
U ovom vremenu tranzicije sve su
opcije na stolu.
Mudri ljudi svijeta o ovome pišu duge
naučne radove. Opominju, upozoravaju, mole...
Proces nezaustavljivo ide svojim
tokom.
A mi?
Šta nam je činiti?
Ako želimo da nam država opstane i
postane, moramo se mijenjati.
To je teško. Gotovo nemoguće. Predaleko
smo otišli na putu samouništenja kao politički narod.
U vojnom smislu smo u nezavidnoj
situaciji.
Dvadesetpet godina od rata nismo
iskoristili.
U vlastitoj državi se ponašamo kao
hajduci.
Korupcija je postala sveprisutna i
ključni parametar. Ona je uništila imperije, a da ne uništi nas.
Dakle, prva stvar koju moramo početi
uništavati je to. Korupcija. Neće uopće biti jednostavno jer cijeli ovaj
nakaradni sistem, koji smo mi napravili, nije nam ga niko nametnuo, temelji se
na tome.
PONAVLJAM, RATA NEĆE BITI.
Ali rata mora biti - protiv korupcije.
Protiv naših političkih predstavnika
čiji je jedini cilj da sjednu u fotelju. Ne postoji kod njih nikakva
ideologija, nikakva vizija, nema patriotizma... samo gola borba za sebe i
svoje.
Njih moramo mijenjati i promijeniti.
Nama trebaju mladi, pametni, energični
ljudi.
Oni trebaju biti na čelu stranaka,
voditi ovaj narod, preuzeti državu. Oni razumiju i ove nove svjetske trendove,
imaju snage i volje.
Neki su mi sinoć i danas u porukama
koje šalju, naturali da se trebam politički aktivirati.
Hvala, ali NE!
Da sam htio, davno sam mogao ući u
politiku.
Svoje mjesto svim srcem prepuštam
jednom Samiru Behariću iz Jajca.
To je i takav je moj predsjednik
države.
Nađite i vi, svako od vas, svog Samira
Beharića.
To je naša puška, naš Bayraktar, u
novom „ratu“ koji teče pred našim očima.
