Znaju li uopće vrhovi političkih partija ko su njihove terenske bukadžije i šverceri stranačkim ugledom?
Piše: Almasa Hadžić
Ramiz Ridžal, zastupnik SDA u
Skupštini Bosansko-podrinjskog kantona priveden je u policiju pod sumnjom da je
noć ranije, prilikom policijske kontrole, vozilom udario policajca i pobjegao
sa lica mjesta.
Sumnjiči ga se i da je u trenutku
upravljanja vozilom bio pijan.
Je li, zaista, Ridžal uradio to
zašto se sumnjiči, utvrdit će policija.
U ovom trenutku, policiji se treba
vjerovati sve dok se ne dokaže suprotno.
Nije nam namjera baviti se
Ridžalovom ponašanjem, a još manje biografijom, posebno ne sklonostima piću i hrani, kao ni suditi mu za
(ne)učinjena djela.
Ramiz Ridžal je zastupnik SDA u
Skupštini Bosansko-podrinjskog kantona, stranke koju, još uvijek, mnogi
smatraju najvećom i vodećom bošnjačkom strankom u BiH.
Ni u SDA, da se razumijemo, ni u
bilo kojoj drugoj političkoj partiji u našoj zemlju, ne stanuju „evlije“ ali da
stanuju predstavnici naroda i građana kako se vole predstavljati, to je istina.
Oni su ti koji, u ime onih koji su
ih birali, trasiraju njihov politički život, odlučuju o bitnim društvenim i
drugim pitanjima, te ih se, s razlogom, doživljava kao osobe od pameti, povjerenja,
ugleda, pristojnosti...
Kad se „izabrani predstavnik“ svako
malo potuče u kafani, pijan, u cik-cak formi hoda ulicom, ili takav, što je još
gore, sjeda za volan, kad se poput najgoreg primitivca fotografiše sa tepsijom
metarskog promjera punom mesa, dok mu većina birača nema ni za hljeba, za sve
što takav radi ne treba kriviti njegovu bahatost i primitivizam, već partiju
koja je dozvolila da je takav i takvi predstavljaju.
Znaju li uopće vrhovi političkih partija
ko su njihove terenske bukadžije i šverceri
stranačkim ugledom, siledžije koje nezakonito stečenim novcem kupuju sve – od
diploma do statusa u društvu – ustvari, barabe koje, kod svakog čestitog
građanina ove zemlje, svojim ponašanjem
ubijaju i zadnje atome povjerenja u državu kojom te partije upravljaju
Ne znaju, ili neće da znaju,
svejedno.
Da znaju ili da hoće da znaju,
takvi se nikad ne bi našli na izbornim listama, niti bi bili u prilici da ih se
postavi na bilo koju poziciju koja, prije svega, zahtjeva znanje, ozbiljnost i
predanost, ali i minimum kulture i reda u ponašanju, što je preduslove za
stjecanje povjerenja i u instituciju koju predstavjaju i u političku partiju iz
koje dolaze.
Ako političke partije, posebno, one
najjače, misle da koliko, toliko sačuvaju svoj ugled i zadrže povjerenje
građana, onda pod hitno moraju „prosijati“ svoje članstvo, posebno ono koje se
pretvorilo u kadrove za koje nema zamjene.
Partijsko sito, trenutno je
najpotrebnije SDA, a čim oni završe posao, neka ga pozajme SDP-u, pa onda redom
partijama, zavisno od godišta kako su
nastajale.
A što se tiče Ramiza Ridžala iz
Goražda, bude li se dokazalo da je, zaista, pijan vozilom udario policajca,
njegova partija ga već sutra, prije „ranog sabaha“, treba odstraniti iz svojih
redova.
Dokaže li se da je lažno optužen,
e, onda treba „prosijati“ i policiju.
