Halil Lagumdžija, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, morat će pred licem javnosti objasniti kako ili po čijem nalogu daje potpis na imenovanja pojedinih tužilaca zaduženih za progon građana na osnovu njihove nacionalne i vjerske pripadnosti.
Piše: Almasa Hadžić
Ramiz Salkić, zastupnik SDA u Narodnoj skupštini Rs-a, prije nekoliko sedmica saslušan je u Policijskoj stanici u Srebrenici. Samo bliski njegovi prijatelji i saradnici su znali da je primio poziv da se, navodno, u svojstvu svjedoka, javi u policiju.
Nije kaže o tome htjeo javno da govori, posebno što svakodnevno neko od Bošnjaka koji žive u Rs-u biva pozvan ili priveden u prostorije tamošnje policije da li kao privatno lice ili u svojstvu osobe koja obnaša neku funkciju.
Salkić nije bio pozvan kao svjedok, a što je stajalo u pozivu za saslušanje, već kao osoba prijavljena za širenje međunacionalne mržnje, protiv koga je kako mu je saopćeno, prijavu podnio niko drugi do dokazani negator genocida i širitelj međunacionalne mržnje u Srebrenici, načelnik Općine Srebrenica Mladen Grujičić.
Da je po Grujičiću, sudeći po njegovim istupima, teško da bi Bošnjaci i Srbi u ovom gradiću hodali istom ulicom. Ali, bez obzira na sve što isti čini godinama, to se do danas nije dogodilo.
Javnost malo zna o višegodišnjem sudskom progonu novinarke Medihe Smajić iz Srebrenice. Njen progon je počeo još 2019. godine i, vjerovatno, sudska praksa u Bosni i Hercegovini do sada nije, a niti će dugo još, moći ponuditi slučaj kakav je ovaj Medihe Smajić.
Iz objektivnih razloga Smajić, kao i njena advokatica, do sada nisu u javnost iznosili podatke o procesima koji su protiv nje vođeni, o maltretiranju i ponižavanjima kojima je svih ovih godina bivala izložena od strane pojedinih aktera procesa itd.
O tome kako je i iz kojih razloga pravosuđe Rs-a više od pet godina maltretiralo Medihu Smajić,a čije je sudije i tužioce aminovalo Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH, više detalja će se saznati narednih dana.
Mediha Smajić je samo jedna u nizu osoba bošnjačke nacionalnosti u Rs-u koje su se sa svojom porodicom vratile da žive u mjestima odakle su protjerane, a koje su godinama predmet "obrade", policije, tužilaštava i sudova manjeg bh entiteta.
Kako koja godina prolazi, nema dana a da se na pravosudnom "nišanu" kako u Rs-u, tako i u Federaciji ne nađe neko od Bošnjaka povratnika, ali i njihovih predstavnika - nosilaca javnih funkcija, sve zbog javno izrečenog stava, mišljenja, tvrdnji, a koje se, prvenstveno, odnose na političku situaciju i stanje u kome žive Bošnjaci u Rs-u.
Znamo da i policija i nosioci pravosudnih funkcija u ovom entitetu, uz časne izuzetke, već dugo djeluju pod pokroviteljstvom vladajuće političke opcije.
Zašto je to tako, bar kad je o pravosuđu riječ, račun mora položiti Visoko sudsko i tužilačko vijeće.
No, ostavimo se Rs-a.
Krajnje je vrijeme da vidimo šta rade policijske i pravosudne institucije Federacije BiH.
Kad se zadnji put čulo da je zbog negiranja genocida, javnog vrijeđanja nacionalne i vjerske pripadnosti nekog od Bošnjaka, širenja nacionalne i vjerske mržnje, slučajno, priveden neko od nasilaca javnih funkcija iz Rs-a.
Kad je neki tužilac ili pojedinac iz Federracije podnio prijavu protiv onih koji na društvenim mrežama, javnim skupovima, pa čak i na sjednicama najviših zakonodavnih tijela u manjem bh. entitetu otvoreno negiraju genocid, veličaju njegove počinioce i ismijavaju žrtve genocida.
Jesu li ikada policija, tužioci, neka nevladina organizacija, ili, možda, boračka udruženja ili udruženje žrtava iz Federacije, provjerili koliko je među onih nekoliko hiljada građana, koji svako jutro iz entiteta Rs dolaze na posao u Sarajevo, učestvovalo u ratnom razaranju Sarajeva, zločinima počinjenim nad njegovim stanovnicima ili koliko ih svakodnevno, veseleći se po paljanskim i sokolačkim birtijama pjesmama pozivaju na nova klanja, ubijanja "balija" itd.
Ili koliko je do danas podneseno prijava protiv onih koji Bošnjake u javnom govoru tretiraju kao narod bez nacionalne odrednice i svrstavaju ih u kategoriju vjerske skupine, niže ljudske rase...
Ima li ih, ha?!
Bave li se kantonalni MUP-ovi biografijom dokazanih učesnika u ratnim zločinima iz entiteta Rs, koji bez straha da će ih bilo ko upitati čije kuće su u ratu palili, čije sestre i supruge silovali, čije očeve gonili u logore ..., godinama vršljaju državom, švercuju, kradu, preprodaju drogu itd.
Ili su i dalje na ispomoći raznim inspektorima SIPA-e i njihovim plaćenim žbirovima koji, očigledno, po nalogu Kajganićevog tužilaštva, proganjaju bivše pripadnike Armije RBiH jer su, navodno, granate koje su oni ispaljivali rušile kuće i štale po Podrinju...
Stalna privođenja na saslušanja, optužnice, višegodišnje mrcvarenje po sudovima Bošnjaka koji su se vratili u Rs kao i njihovih predstavnika u političkom i javnom životu entiteta i države, imaju za cilj sijanje straha među povratnike i pokretanje nove ere njihovog progona.
Onog trenutka kad se njihovoj namjeri, bez straha, suprostavi istina da se takvih niko ne boji, kako je to Mladenu Grujičiću, prošle godine uradila Munira Subašić, kako to, po cijenu da već pet godina ne može dobiti bilo kakav posao u Srebrenici, čini Mediha Smajić, ili kako je danas objelodanjujući javnosti njihovo ponašanje, učinio povratnik u Zecove kod Prijedora Emsud Brdar, pravosuđe će se morati suočiti sa samim sobom.
Tačnije, Halil Lagumdžija, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, morat će pred licem javnosti objasniti kako ili po čijem nalogu daje potpis na imenovanja pojedinih tužilaca zaduženih za progon građana na osnovu njihove nacionalne i vjerske pripadnosti.
Bez obzira kako se ti građani zvali.
Jer, da tužioci profesionalno rade posao za koji primaju enormno visoke plaće, pitanje je da li bi pojedini pripadnici policije Rs-a, smjeli bez sudskog naloga zalupati na vrata povratnika, prisiljavati ih da sami sebe optužuju za djela za koja nisu krivi, omalovažavati ih i vrijeđati kako su to jučer radili Emsudu Brdaru, a da za to ne snose nikakvu profesionalnu odgovornost.
Sve do jednom.
