Prijedor – vraćanje na mjesto zločina

Kad danas Prijedorom budu prolazili predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i patrijah srpski Portfirije, žalujući, bajagi, zbog progona Srba u operaciji Oluja od prije 28 godina, ulicama kojim budu hodali piskat će krv bošnjačkih i hrvatskih žrtava koje su njihovi junaci iz pakla, tokom agresije na BiH, pobili u ovom gradu.

Piše: Almasa Hadžić

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, srpski patrijah Portfirije, i sva svita srpskih, što političkih, što vjerskih „uglednika“ iz Srbije i Rs-a, na čelu sa domaćinom im Miloradom Dodikom, danas je u Prijedoru.

Za mnoge užasavajuća poruka, za mene, lično, treća po redu potvrda one narodne koja govori o vraćanju na mjesto zločina.

Prvi put u predhodno navedenu narodnu izreku uvjerila sam se u oktobru 1998.godine na otkopavanju masovne grobnice “Ramin grob“kod Zvornika.

Nad dubinom ogromnog kratera u kome su, u zavezanim vrećama, stajala tijela preko 270 ubijenih zvorničkih Bošnjaka, u jednom trenutku, pojavio se jedan od njihovih egzekutora, po nadimku Repić, čije leševe je tog kišnog dana pažljivo mjerkao iprebrojavao.

Prepoznao ga je logoraš kojega je ovaj mučio u logoru Čelopek.

Repić se, niko nije primjetio na koji način, ubrzo izvukao iz mase okupljenih mještana koji su, dežurajući pored grobnice pokušavali identifikovati vreću u kojoj se, možda, nalazi tijelo nekog od njihovih ubijenih sinova, braće, očeva.

Drugi put, bilo je to na otkopavanju grobnice u naselju Borkovac kod Bratunca.

Dok su iz grobnice vađena tijela ubijenih mještana, među kojima i studentice Hamedine Ramić, u kući, nekin stotinjak metara dalje, s razglasa su odjekivale pjesme. Komšija koji je učestvovao u zakopavanju tijela proslavljao je svoje „junaštvo“.

Treći put, evo, dogodilo se danas.

Umjesto u Banjoj Luci, Vučić, Dodik i Portfirije, odlučili su da srpske žrtve iz operacije „Oluja“ u Hrvatskoj, „ožaluju“ upravo u Prijedoru, mjestu gdje su njihovi vojni, politički i vjerski uzori 1992. godine, počinili najgnusnije zločine nad bošnjačkim i hrvatskim civilima.

Ne može se kazati da je Aleksandar Vučić, kao drčni omladinac Šešeljevih radikala, u vrijeme masovnog ubijanja prijedorskih Bošnjaka i Hrvata i njihovog zatvaranja u logore u Omarskoj, Trnopolju, Keratermu... bio direktni sudionik tog zločinačkog pohoda.

Ali, drčni omladinac Šešeljevih radikala, jeste u to vrijeme itekako aplaudirao ubicama koji su s krvavim rukama Vukovara, stigli u Krajinu, u Podrinje kako bi nastavili ubijati, klati, silovati...

Tako će Šešeljev omladinac, slavljenik „junaka“ iz devedesetih godina, danas predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, skupa sa svojim rođakom, nekadašnjim igumanom samostana u Kovilju u Bačkoj, danas patrijahom srpskim Portfirijem, ovog petka sponosom gaziti prijedorskim ulicama i slaviti Prijedor kao grad srpskog dobročinstva jer je, eto, dočekivao Srbe, prognane operacijom „Oluja“.

Zamišljaju, valjda, da je to najbolju put za brisanje sjećanja na onih skoro 3.500 ubijenih Bošnjaka i Hrvata u tom gradu samo u 1992.godini, na njihovih 102 ubijene djece, 263 ubijene žene, na hiljade zarobljenika u prijedorskim logorima, desetine hiljada mučenih, silovanih, prognanih…

Ubijeđeni, valjda, da biografske biljege i jednog i drugog niko u Bosni, pa ni preživjeli Prijedorčani, ne zna, niti će kad saznati.

A zna!

Ne može biti da današnji gosti Prijedora, patrijah Portfirije, nekadašnji iguman manastira u Kovilju, u Bačkoj, o čijem igumanstvu od početka rata u Hrvatskoj pa do kraja agresije na Bosnu i Hercegovinu, teško da ima zvaničnih zapisa, osim po neki Šešeljev hvalospjev u kome pominje vrijeme kada je „preosveštenom“ na „izlečenje“ , „savet“ i„rukoljub“ baš u Kovilj išao mlađahni Aleksandar Vučić, ne zna šta se 1992.godine događalo u ovom gradu.

Da su Bošnjaci i Hrvati i njihove kuće u ulicama kojim prolaze, 1992.godine bili obilježeni bijelim trakama, na način kako su to obilježavani Jevreji u Hitlerovoj Njemačkoj.

Zna, naravno, baš kao što mi znamo da su„Srem, Banat i Bačka – tri srca junačka“, devedesetih godina bili regrutni centrinajozloglašenijih zločinaca , pripadnika takozvanih paravojnih jedinica, počev od Šešeljevih četnika,“ Žutnih osa“, „Škorpiona“... čiji su pripadnici, krećući u svoje krvave pohode po Bosni, redovno, bivaliblagosiljani u tamošnjim crkvama i manastirima.

Da li je slučajno tadašnji iguman Portfirije nešto znao o tome?!

Ili je znao, a pravio se da ne zna?!

Džaba ste se okupili u Prijedoru, gospodo!

Suviše je istine o zločinima onih čiju ste zločinačku politiku, kako sa ulica, tako i sa oltara, podržavali i aplaudirali joj devedesetih godina, da bi iko pametan povjerovao u vaše namjere da, eto, baš u Prijedoru obilježavate godišnjicu „Oluje“.

Možda mislite da će vaše svešteničke mantije, skupe kravate i odjela, današnjim okupljanjem u Prijedoru, prekriti zločine koje su vaši sunarodnjaci počinili u ovome gradu devedesetih godina prošlog vijeka.

Ne, vi ste se samo vratili, tamo gdje su vaše misli, vaše molitve, vaši noževi, kalašnjikovi, žice za davljenje, vaši silovatelji i mučitelji nevinog svijeta, ubice djece, rušitelji...bili prije 30 godina.

Na mjesto zločina.

p.s.

Propustili ste idealnu priliku da zatražite oprost od žrtava i tako skinete zločinački biljeg sa, ni krivih ni dužnih potomaka onih koji su zločine činili, iste naređivali i slavili ih.