Nije da nema novih lica na izbornim listama svih političkih partija, posebno onih mlađih, ali se njihova imena, uglavnom, nalaze na pozicijama za koje se unaprijed zna da neće osvojiti mandate na izborima.
Piše: Almasa Hadžić
Političke partije koje će se na ovogodišnjim općim izborima boriti za osvajanje vlasti, ovih dana, moleći za povjerenje građana, najavljuju moralni, materijalni i svaki drugi progres i preporod u Bosni i Hercegovini.
Prema najavama, a što smo i u nedjelju mogli vidjeti u egzaltiranom ozračju jednog sarajevskog hotela, budući, odnosno "pravi", iz državnih fotelja će otjerati one prošle, odnosno "krive" nosioce zakonodavne, a s njima i izvršne vlasti u zemlji.
Bože na hajr!
Sudeći po imenima koja su se isprsila na izbornim listama, a koja su nas i iz hotela, s nostalgičnim parolama nekadašnjih omladinskih radnih brigada, ubjeđivala u svoje dobre namjere, s razlogom se pitamo jesmo li mi, obični smrtnici, u zadnjih 30 godina uopće bili živi, hodali, gledali, slušali.
I jesmo li ove što nam obećavaju svijetlu budućnost, u zadnjih 30 godina, slučajno, negdje sreli, čuli, upoznali..
Po onom što govore, izgleda da nismo.
Ili, možda, misle da je korona eutanizirala naše pamćenje i da se ničeg što smo u vremenu iza nas živjeli, ne sjećamo?
Možda!
Zaborav jeste karakteristika bosanskog čovjeka, posebno Bošnjaka, ali ne baš svakog.
Teško je izračunati, a još teže popamtiti, koliko su vremena, ovogodišnji borci za vlast, od Dejtona do danas, proveli na raznim funkcijama u općinama, kantonima, entitetima, u državnoj administraciji i šta su sve u toj borbi nudili i obećavali nam.
Već sad, u koju god izbornu listu da zavirimo, bez obzira o kojoj političkoj partiji je riječ, možemo rahat potvrditi da će i u naredne četiri godine, što se tiče zakonodavne vlasti, a sigurno i izvršne, o procesima u državi, odlučivati politički đuturumi, od kojih mnogi, sa državnih funkcija nisu silazili još od pionirske organizacije.
Najviše takvih je, upravo, na listama Socijaldemokratske partije (SDP) BiH.
Prva mjesta na listama SDP-a, kojima se smiješe budući mandati u skupštinama svih nivoa, izuzme li se lista za Sarajevski kanton na čijem čelu je mlada Benjamina Karić, uglavnom su zauzeli kadrovi koji su do sada po nekoliko mandata odslužili u poslaničkim klupama i ministarskim foteljama.
Znamo ih.
Posebno ove iz TK na čiju se stranačku bazu SDP BiH godinama, s pravom, oslanjao, jer je u TK ova stranka, redovno, dobijala više glasova nego u kompletnom ostatku države.
Tako je za člana Predsjedništva BiH, kao zajedničkog kandidata 10 političkih subjekata, SDP kandidirao Denisa Bećirevića iz Tuzle koji je u poslaničkim klupama do sada proveo 24 godine i ozbiljan je kandidat da, po stažu na državnom budžetu, ugrozi SDA-ovog Halida Genjca.
Da ima godine starosti, već bi, kažu propisi, rahat, mogao u neku od predviđenih penzija.
SDP-ovci iz TK nisu htjeli "rizikovati", pa su, dok sa tribina šalju slatke poruke o mladosti koja obećava, na čelo liste za Parlament BiH stavili "iskusnog i odanog" Jasmina Imamovića koji se na raznim pozicijama u vlasti nalazi već 30 godina.
Ime nedavno smijenjenog premjera Vlade TK Kadrije Hodžića našlo se na vodećoj poziciji ove stranke za Parlament FBiH. Iskreno, dobar čovjek s akadeemskom titulom, ali s nikakvim praktičnim rezultatima na funkcijama koje je do sada kao kadar SDP-a obavljao. Prava pozicija za poboljšanje penzijskog prosjeka!
Na čelu SDP liste za Skupštinu Tuzlanskog kantona našao se aktuelni predsjednik kantonalne organizacije stranke, nepromjenjivi Dževad Hadžić. Koliko čujemo od vijećnika koliko ih je imao u matičnoj kalesijskoj bazi, ostala su mu samo dvojica.
Uz Hadžića, na kantonalnoj listi, na pozicijama označenim kao dobitna kombinacija, nalazi se skoro ista partijska postava koja je u poslaničkim klupama TK bila i u mandatu koji im ističe.
SDP se, tako, dok na svoje izborne liste reda političke đuturume i "stogodišnje" partijske komesare, ni za ove izbore nije odmakao od demagoške priče o promjenama i svijetloj budućnosti države koju donose mladi i obrazovani Bosanci i Hercegovci.
Ne misle, valjda, da im svi vjerujemo.
Ni liste SDA iz Tuzlanskog kantona, nisu ništa bolje od onih iz SDP-a, ali su SDA-ovi, interesno povezani "đuturumi" u nadi da se "vlasi ne dosjete", malo prošarali liste, tako da je, bar kad su u pitanju kandidati za Skupštinu TK šansa dat nekim novim, mlađim ljudima.
Nosilac liste SDA za Skupštinu TK je mladi Irfan Halilagić, a uz njega, među prvih deset kandidata je nekoliko, također, mlađih članova stranke koji se, iako su neki od njih već bili u parlamentarnim klupama, kroz svoj rad, do sada nisu obrukali.
Na listi je, isto tako, nekolicina, uglavnom, profesionalno ostvarenih osoba, koje su se u političkom životu TK pojavili u zadnjih nekoliko godina i kojima se, još uvijek, ne mogu pripisati "prazna predizborna obećanja".
I da nije Lejle Vuković koja je istjerana iz SBB-a, i koja je na SDA listu dospjela neprincipijelnom trgovinom, moglo bi se reći da su kandidati SDA za članove kantonalnog parlamenta u TK djelimično osvježenje i nada, samo pod uslovom da ih dugogodišnji stranački komandosi i mešetari ne stave pod svoju šapu.
Da li se džaba nadamo, znat će se vrlo brzo.
Liste SDA TK za više nivoe vlasti ne razlikuju se od onih kakve imaju SDP, DF, SD i ostale, s članstvom ili bez članstva stranke, koje se žele okušati na predstojećim izborima.
Njihovi, redom predloženi kandidati, ili bar 90% njih do sada su živjeli dugogodišnje mandate u raznim parlamentima, tako da su za većinu njih političke partije kroz koje su se šetali, postale firme koje im garantiraju ne samo dobre plate, već i dobre penzije.
Neki ih, doduše i zarade.
p.s.
Nije da nema novih lica na izbornim listama svih političkih partija, posebno onih mlađih, ali se njihova imena, uglavnom, nalaze na pozicijama za koje se unaprijed zna da neće osvojiti mandate na izborima. Takvi su na liste dospjeli samo da bi se zamazale oči članstvu, a nikako sa željom predlagača da, dan nakon izbora, osvanu kao budući "poslanici i zastupnici".