Ako već trpimo, vrijeme je da pokažemo da smo u dugogodišnjem trpljenju nešto i naučili.
Piše: Almasa Hadžić
Službeno, počela je kampanja za opće izbore u Bosni i Hercegovini, koji će se održati 2. oktobra.
Neslužbeno, počela je mnogo ranije, ustvari, nije ni prestajala od izbora 2020. godine, samo što smo bili "uskraćeni" za imena i blažene osmjehe sa uličnih bilborda budućih takmičara za vlast.
Početak kampanje najjača bošnjačka stranka SDA je počela večeras velikim skupom u Živinicama.
Kampanju je večeras započela i PDA skupom u tuzlanskom "Mejdanu", dok NIP, također večeras, u izbornu kampanju kreće iz Srebrenika.
DF će, kako su najavili, kampanju započeti skupom u Sarajevu, a SDP skupom u Banjoj Luci.
Koalicija "Pokret za državu" u Rs-u, također, svoju kampanju započinje u Banjoj Luci.
Kakva će biti izborna ponuda političkih partija i kandidata na njihovim listama, na osnovu čega bi se građani trebali odlučivati da baš njima ukažu povjerenje na izborima, sudeći prema onom šta smo u godinama iza nas mogli slušati i gledati, teško da možemo očekivati išta, posebno novo i ohrabrujuće.
Ovlaš pogledom na liste, redom svih političkih partija, bilo onih novih, koje su "zasjale" dugogodišnjim zvijezdama bivših im stranaka, ili onih što godinama ne silaze s vlasti, lako je uočiti da su njihovi nosioci kao i kandidati predviđeni za prolazak na izborima, u 80% slučajeva već viđene "stranačke perjanice".
Ustvari oni koje ni postratna obnova, ni poplave, ni paljevine zgrada u kojim su imali kabinete, ni međusobne svađe, ni kojekakve "crne liste" ni... nisu mogle pomjeriti iz fotelja iz kojih su vladali.
Doduše, na listama ima i mladih i sposobnih i karakternih i obrazovanih i uglednih u sredinama u kojima žive, ali je veliko pitanje hoće li ih oni koji ne liče na njih, dobro uhodanim političkim spletkama i kupovinom glasača, "pomesti" da više nikad ne požele da se kandidiraju na izborima.
Slijedeći izbornu praksu i ove godine, na izborne liste dospjeli su i oni kojim se teško može vjerovati da dobijeno povjerenje građana neće za kontrolu nad nekim dobrostojećim državnim preduzećem, agencijom, upravom, zavodom itd, preprodati nekoj drugoj političkoj partiji - pobjednici izbora, iako ga njeni članovi i simpatizeri nisu birali.
Oni koji dobro poznaju strukturu ponuđenih kandidata, znaju da preporodavaca izborne volje građana nije lišena ni jedna politička partija.
Pitanje je samo cijene.
U narednih mjesec dana koliko će trajati izborna kampanja, sasvim sigurno, građani bi, kroz poruke, prvenstveno vođa političkih partija i onih koje oni odaberu da nam poruke upućuju, trebali imati sliku politike koja bi trebala zastupati interese države Bosne i Hercegovine u naredne četiri godine.
Ne bez razloga, opravdan je strah da bi pojedini trgovci nacionalnim i svakim drugim interesima države, razni stranački šibicari i lokalne parali barabe, a kojih, znamo godinama nije lišena politika BiH, u finišu kampanje mogli pokazati svoje "sposobnosti".
"Mjesec trpljenja", kako drugim imenom mnogi nazivaju predizbornu kampanju, je pred građanima Bosne i Hercegovine.
Ako već trpimo, vrijeme je da pokažemo da smo u dugogodišnjem trpljenju nešto i naučili.
Važno je da istrpi Bosna i Hercegovina.
