Piše: Almasa Hadžić
Ne znam zašto toliko halabuke oko orgijanja na slavlju koje je lokalni policajac u Priboju priredio povodom rođenja sina?!
Problem je, očigledno, u izboru pjesama uz koje su se, na čelu sa sretnim ocem, prisutni horski veselili, a koje su neki od slušalaca, valjda, prvi put čuli a i vidjeli kako pripadnici državnih organa susjedne Srbije kliču zločinu i zločincima.
Za one koji ne znaju, ovakvi snimci se godinama vrte na društvenim mrežama, pa čak i na stranicama nekih portala u Srbiji i RS-u.
Dakle, ništa što nismo znali.
„Oj Pazaru novi Vukovaru, Oj Sjenice nova Srebrenice....Oj, oj, ojojooooj“ i tako redom, riječi su kojim, naime, punih 30 godina zločinci (javno) podučavaju svoje potomke, da, kad se u kući i u državi najviše raduju, red je opjevavavati klanja i ubijanja „mrskih muslimana“.
Jer i njih su, takvom ponašanju, cijelo prošlo stoljeće, podučavali njihovi preci, također zločinci, od kojih su, nažalost, za svoja zlodjela, tek rijetki odgovarali.
Pa nismo li, samo kojih desetak dana prije ovog performansa u Priboju, gledali kako grupa četničkih „pjevača i muzikanata“, oličena u ohrdanim vojvodama, nepresuđenim ratnim zločincima i mirnodopskim huškačima na zločin, oslobođeni svake odgovornosti za dugogodišnje prizivanje sudbine Vukovara i Srebrenice, Novom Pazaru i Sjenici itd, izlazi iz zgrade Suda Bosne i Hercegovine, smijući se u lice i pravdi, i zakonu, a prije svega žrtvama stoljetnih četničkih zločina.
A bilo ih je, nabrojat se ne može - od Šahovića, Foče, Višegrada, Bileće, Čavkarice i sličnih, u prvoj, do Vukovara, Srebrenice, Zvornika, pa opet Foče, Višegrada i sličnih, u drugoj polovini prošlog stoljeća u kojim su, u svim slučajevima, njihove žrtve bili Bošnjaci muslimani.
Baš kao što su devedesetih godina, sinovi, unuci i praunuci koljača iz Šahovića dvadesetih, ili Foče četrdesetih godina prošlog stoljeća, vođeni „umjetničkim doživljajem“ guslarskih epova o „mrskim Turcima“ odnosno muslimanima, ubijali, klali i u grobnice trpali Bošnjake u Priboju, Srebrenici, Zvoriku, Foči, Višegradu, Prijedoru... sve je očitije da ista „umjetnost“ samo uz modernije muzičke aranžmane i prateće vokale, odgaja i njihove sinove, unuke i praunuke za neke nove zločinačke poduhvate.
Muzička ponuda, slična onoj koja se neki dan našla pred slavljenicima rođenja sina pribojskog policajca, godinama nakon agresije, neizbježna je ponuda na mnogim porodičnim slavama, vašarima i sličnim druženjima u sredinama s obje strane rijeke Drine.
Šutnja o tome već dugo prerasta u naviku, tačnije odobravanje. Izvinuo se pribojski policajac kojemu su slavlje povodom rođenja sina „uljepšali“ muzički pozivi na zločine nad njegovim komšijama.
