Otimanje Dodika

Posljednja priča o otmici koju je plasirao, prevazilazi sve dosadašnje njegove egzibicije, zbog čega jed postao predmet sprdnje ali i ozbiljne zabrinutosti za stanje njegovog mentalnog zdravlja.

Piše: Almasa Hadžić

Milorad Dodik do sada je ubijan bezbroj puta. Mučili su ga i ubijali, odskora počeli i otimati, ali on, „dok se čuje i posljednji pucanj sa Ljubina groba“, poput feniksa, onako ubijen i otet, na sveopću radost narodnih masa, uspravlja se i raste sve snažniji i odlučniji da preživi!

Jer ko da spašava srpski narod i entitet kojim gazduje, ako ne „borac sa Ljubina groba“ po imenu Milorad, koga, eto, ovih dana hoće da otmu, muče i politički upokoje.

Ne zna Milorad Dodik da ima onih koji su rođeni i odrasli u mjestu gdje su rođeni, prohodali i prve revolucionarne korake napravili partizanski asovi poput Save Kovačevića i Vlada Šegrta i da o njihovom herojskom putu, pa i onoj priči o Ljubinom grobu, znaju mnogo više nego svi članovi njegove partije, a u što se njegov „Ljubin grob“ apsolutno ne uklapa.

MUP Rs je na najviši nivo podigao mjere obezbjeđenja, odnosno borbenu gotovost, kako bi spriječio najavljeno otimanje člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, te se, osim za otmičarima, dao i u traganje za rupčagama, izbama, tunelima i raznim drugim „spremištima“ u kojim bi, kad ga otmu, Milorad trebao biti sakriven, mučen i zlostavljan.

Važno je da kvadratura mjesta skrivanja, bude odgovarala njegovim gabaritima.

Kad će biti otet, a kad oslobođen zasad je dobro čuvana tajna, baš kao što su se godinama čuvale „tajne“ o raznim prijetnjama smrću, planiranim ubistvima i sačekušama ne samo Dodika već i njegove djece, unučadi, pa i žene ako se kojim slučajem nađe u njegovom društvu.

Ako je i od Dodika, zaista, previše je.

Znao je Dodik, nerjetko, da budalaštinama o ugroženosti vlastitog života, kojim ga svesrdno logisticiraju kojekakvi ražalovani bezbjednjaci udbaške provinijencije poput Galijaševića i Ćeranića, uznemiri svoje političke obožavatelje, svjestan da će svaka narodna sekiracija za njegov život, uz titulu najvećeg Srbina na planeti, donijeti mu i sigurnu pobjedu na izborima.

Ali, posljednja priča o otmici koju je plasirao, prevazilazi sve dosadašnje njegove egzibicije, zbog čega je, sudeći po reakcijama ne samo iz entiteta Rs, već i regiona, postao predmet sprdnje ali i ozbiljne zabrinutosti za stanje njegovog mentalnog zdravlja.

Ne samo da je važan od Trebinja do Laktaša i dalje do Bijeljine i Čajniča, već se zbog njegove „opasnosti po svjetski poredak“, eto, zabrinuo sam Boris Johnson iz Londona pa naredio svojim operativcima da ga otmu, i spriječe ga u namjerama da u državi čiji je jedan od predsjednika, napravi državu srpskog naroda.

De, ba, Milorade, odaspi malo!

Milorad Dodik, u godinama koliko se bavi politikom, koliko njegova moć, a sa njom i bogatstvo, poprimaju enormne razmjere, ispucao je sve moguće adute koji su ga držali u centru pažnje, ali i odlučivanja o sudbinskim pitanjima Bosne i Hercegovine.

Danas je na goloj, ruskoj, političkoj ledini, sa koje gdje god da po svijetu razgleda, vidi sve manje prijatelja, a i ozbiljnih sagovornika.

On je toga, makar koliko djelovao šizofreno i glupo, duboko svjestan.

Dodik je, svi znamo, upravo zbog situacije u kojoj se našao, iako suženih mogućnosti, još uvijek opasan i nepredvidiv čovjek.

Stanje u koje je svojim secesionističkim idejama doveo državu čiji je predsjednik i iz koga, niti sam, niti uz pomoć svih „mudrih glava“ svoje partije, ne zna kako da izađe, za nervozog i pogubljenog Dodika uvijek može biti izazov za neku novu nepredvidivu situaciju u zemlji.

Pa i onu da Milorad Dodik, bez obzira na sve raspoložive „despote“ koji ga čuvaju, sam sebe otme i da se zbog toga, kako je i najavljeno, na bunu podigne cijela Rs na čelu sa svim bivšim i sadašnjim članovima entitetskih boračkih organizacija i udruženja ratnih zločinaca.